Pridružila bih se ovoj raspravi sa svojom situacijom.
Živimo blizu njegovih, u kući (mi smo na jednom katu,stan od 40ak kvadrata), gdje su prije nas bili podstanari. Stan smo preuredili sami,dignuli smo kredit od 25000 eura. Djelomično su nam pomogli njegovi roditelji. Situacija je takva da su muževi baka i djed od tog stana prije dobivali podstanarinu, pa su se njegovi roditelji dogovorili da će im oni plaćati određeni iznos nakon sezone. To je tako funkcioniralno prvu godinu, otad plaćamo mi. Iznajmljujemo 3. godinu sezonski da bi prikupili novce za kredit. Prošle godine smo često bili na ručku kod njegovih, ali smo odlučili platiti im za hranu, tako da je za taj stan i hranu otišlo 3000 eura. Ponekad imam filing da su nam njegovi uvalili kalju s tim stanom, kao, mi ćemo to, to je naša obveza, pa eto vam sad, mislite se vi.
Ja sam stalno zaposlena, muž radi pola godine. Imamo malo dijete. Od njegove plaće nema baš vajde, potroši se za 3-4 mjeseca.
Svekrva zaista pomaže, pričuva, izađe ususret kad treba.
S druge strane, kupili smo polovni auto, pola od naših novaca, a pola su dali moji roditelji. Moji roditelji su nam platili i svadbu (bila je mala svadba, nije baš velik trošak). Odrasla sam u obitelji u kojoj roditelji, i kad nisu imali, osigurali osnovno za svoju djecu. Nikad nisam znala kako stoje financijski, nisu nas zamarali troškovima i financijama. Njegovi realno imaju više od mojih, dobro žive od turizma, ali stalno nešto ulažu (a ne moraju), i uvijek govore da nemaju. Mene to izluđuje. A znaju kupiti markiranu odjeću, za razliku od mojih, koji su skromni. Svi znaju svoja prava, šta će ko dobiti, nema ustupaka. Kod moje obitelji ima.
Prodali su auto koji se stalno kvario i stvarao im trošak, i sad se uglavnom koriste našim. Meni ne bi smetalo da tu nisu i njegova braća, pa stalno nekom nešto treba.
Najradije bih rekla "ne dam", ali ne mogu zbog usluga koje nam čine (pričuvaju dijete) i stvarno su ok ljudi.
Smeta me i činjenica što sam podstanar u stanu u koji sam sama uložila.
Užasna je razlika između onoga di sam odrasla i vrijednosti koje sam usvojila i ovdje di sam dosla. Sta god taknem, platim.
Planiramo iznajmljivati stan dok ne otplatimo kredit,a kasnije bi se najradije odselila, pa nek starčad iznajmljuje i uživa u lovi. Oni dobro žive, jedu kvalitetnije nego ja.
Jesam li malo prekritična i razmažena, ako me ovo smeta? Jednostavno nisam navikla da se unutar obitelji naplaćuju ove stvari
Mislim da bi bila mirnija da živimo negdje dalje, i da sam svoja na svome, ali opet nije sad ni jednostavno kupit stan, makar moja mama kaže da bi nam ona pomogla ako se odlučimo na kupnju.
Jednostavno ne želim bit dio velike obitelji s nekoliko generacija (odrasla sam u jednoj i dosta mi je toga, makar su moji bili super) i mislim da bi se bolje osjećala da smo nas troje negdje sami, makar ću imati više obveza i morat se snalazit za čuvanje na druge načine.