Dagica, ja se, po naslovu, nasiljila na tesku prosvjetljivacku temu
a onooooo
ja volim cvijece i šikarje, upravo si razmisljam da narucim dvije sadnice ibogaine, sam jos ne znam da li u pelcerima ili u sjemenkama (kod Shamans Australia pod od 5 do 10 sjemenki $50, a za pelcer $25)
..... ali zivotinje ne volim, kakaju i piskeju, fuj, i lizeju se, i cijaju se tj linjaju
al imam pese, preuzela ih od sina koji ih je izgustirao nakon par tjedana kad ih je dobio
kad sam skuzila da to treba hranit, kupat, cetkat, cijepit i sve to, bilo je vec kasno, postali su clanovi porodice - mjesna zajednica ih uvela pod prezimenom mojega sina u drzavne knjige, a ja kao savjesna gradjanka, i kao dobra majka kraljica, jos im dan danas sluzim
a oni mi prave drustvo u dvoristu kad vjesam ves iza ponoci
kad s nekim vani ili na dvoristu razgovaram telefonom, tocno po njima znam s kim imam posla . amazing
macke mi se gade, onako crknute i krepane na cesti, sacuvajboze
nightmare
fuj kad vole rastezat misove i lovit pticice, odvratno, bljAk, ja bi njih sve mogla zarep pa KABLAAM!
gotova prica
iguane su ovdje kod mene native, i druzimo se s njima kad ih sretnemo usput okolo po gradu ispred neke zgrade, u krugu bolnice, u skolskom dvoristu i slicno. tko bi jadnu zivotinju uopce mogao zatociti i podvesti pod svoje ime
kakadu isto tako. evo, u mom parku ih ima na stotine. i onih sarenih, i bijelih. ne druze se jedni s drugima, vec se strogo drze boja svojega tima.
na svom psecem mobitelu (to je onaj za wildlife, kad bazam okolo i kad samo rijetki mogu do mene) imam slike jata kakadua od prije dva dana. bila sam s mamom na telefonu, priznala joj da opet bosa hodam parkom, kad ona pita da kakva je to graja. to su bili kokiji tj kakaduui. ona meni opet ne vjeruje, pa sam joj uslikala. ne vjeruje da su velike papige oko mene, dolje na travi, one sarene s jedne strane, a bijele s druge.
pocela sam joj ih brojati .. 42, 43 .. 55.. bijelih .. a sarenih .. uuuu odletjese sve odjednom na drvo gracuci
veli meni mama, da sta si ne zemnem jednu sebi za po kuci EEK!
ja joj kazem, mama, pa koliko sam ti puta rekla, da to ovdje pripada tamo gdje se zatekne, u Prirodi, i da se tu i uziva u tome, da je njima najbolje ovdje gdje i zive .. a ona nemre shvatit pa nastavlja, da ona vjeruje i da zna da bih ja vrlo lijepo znala usrecit jednoga takvog kokija, da sta bi mu falilo kod mene po kuci EEK!
eh, te mame, mame ..
podsjeti me to na Kokuza koji je jednom na Dijaspori kad sam lijepila slike nasih crnih labudova koji su ovdje domace svete zivotinje, rekao da kod njega na Bascarsiji vec davno nema nijednog labuda jer ih je raja sve pojela EEK!
stvarno nebiH znala sto biH radila s jednim jadnim kokijem u svojoj kuci .. greota
sorry, rekla sam da je mobitel jedna pseca nokija, but you got the picture