Pogledaj jedan post
Old 17.12.2010., 04:38   #1
Exclamation Važnost vitamina i minerala u hrani-studije dokaza

Još jedan fenomenalan tekst,ako vam je stalo do vašeg zdravlja,a mislim da je,uzmite malo vremena i pročitajte ga do kraja,vjerujte mi na riječ,nećete zažaliti!




Pred Vama je jedan interesantan materijal vezano za dodatke ishrane, koji verujem, otklanja nedoumice.
Ovo je skraćeno izlaganje osobe, koji je bio veterinar pa humani doktor.
Vršio je obdukciju velikog broja životinja i ljudi, usled čeka je stekao ogromno znanje.
Osim toga izučavao način života i ishrane dugovečnih ljudi u svim krajevima sveta.
Pročitajte pažljivo, verovatno ćete i sami uvideti važnost dopune ishrane.

Dr. Wallach o zdravlju

Dr. Wallach je veoma popularan Američki lekar, 1991. g. je bio nominovan za Nobelovu nagradu.
(U ovom tekstu zabeleženi su delovi njegovog izlaganja u Moskvi u nj. originalnom stilu.)

Odrastao sam na farmi u zapadnom delu St. Louis-a. Pedesetih godina počeli smo odgajati goveda. Ako poznajete tu problematiku, znate da je jedini profitabilan način, ako sami proizvodite i kukuruz, soju, slamu za stoku. U mlinu smo samleli sve to i dodavali ogromne količine vitamina i mineralnih materija, tako se pripremala stočna hrana.Nakon 6 meseci mogli smo stoku izneti na tržište.
Interesantno je da iako smo tako pažljivo pripremali hranu za stoku, zamislite da mi sami nikada nismo uzimali nikakve vitamine i minerale. Mada, bili smo mladi i želeli smo makar 100 godina živeti bez bola i bolesti!
To je mene posebno zanimalo, pa sam pitao oca: „Reci oče, zašto nama ne pripremaš na isti način hranu, kao što to radiš za krave?“ Otac mi je odgovorio:“ Ćuti sine, budi sretan što svakodnevno dobiješ svežu hranu sa farme!“ Kasnije sam upisao poljoprivrednu školu i stekao naučni stepen obrazovanja, i postao sam stručnjak za stočarstvo, proizvodnju žitarica i izučavanje zemljišta.

Posle toga sam 2 godine proveo u Africi. Ostvario sam san iz detinjstva, mogao sam raditi uz Maur Parkinsona. Bio je veliki čovek, mnogi ga pamte po njegovim knjigama. Nakon dve godine dobio sam telegram. Zološki vrt u St. Louis-u ponudio mi je posao. Nacionalni institut za zdravlje je obezbedio 78 miliona dolara pomoći zološkom vrtu, a potreban im je bio veterinar koji bi se bavio patofiziologijom životinja koji umiru u vrtu.
Složio sam se s ponudom i otišao sam tamo da radim. Ali sam osim za taj vrt u St. Luisu, vršio obdukciju i za zološke vrtove u Brookwaldsu, Chicagu, New Yorku, Los Angelesu i dr.
Potrebno je bilo da pratim jedinke super osetljive na promene životne sredine. U 60-im godinama još niko nije bio načisto sa ekološkim problemima i katastrofama. Dakle, obavio sam 17 500 obdukcija radi utvrđivanja uzroka smrti i došao sam do zaključka: Svaka jedinka, životinja i čovek, koji umire prirodnom smrću, umire zbog nedostatka hranljivih materija.
Hemijske i biohemijske analize su tačno ukazivale da je smrt nastao usled neadekvatne ishrane. To me je toliko iznenadio da sam se vratio uzhranjivanju krava.
Napisao sam 75 naučnih radova, 8 učbenika u koautorstvu i jednu samostalno. Ovu knjigu su studenti medicine kupovali za 140 dolara. Objavljivali su članke koje sam pisao u 1700 novina i govorio sam u tv emisijama i mnogim dr. mestima. Ali, tada u 60-tim godinama bilo je relativno mali broj onih koji su se interesovali za moj rad vezan za ishranu. Šta sam mogao da učinim? Morao sam se vratiti u školsku klupu da steknem lekarsko obrazovanje, što mi je omogućilo da koristim znanje koje sam stekao još na veterinarskom fakultetu.

Makoliko je to iznenađujuće, tako je to funkcionisalo. Radio sam 15 godina u Arizoni kao običan lekar. Danas bi želeo da sa vama podelim saznanja i zaključke koje sam stekao tokom rada. I ako zapamtite samo 10% od toga što ćete tu danas čuti, možete sebe poštedeti dosta neprijatnih muka i gomilu novaca sebi uštedeti, i sa dosta godina sebi produžiti život.
Ali te godine nećete dobiti tek tako, već cenom određenih napora.
Sad bi voleo da kažem ono najvažnije.

Čovekov genetski potencijal je 120-140 godine zdravog života.

Danas postoji svega 5 takvih grupa ljudske zajednice, čiji predstavnici žive 120-140godina.
Ovi žive na Istoku, u Tibetu i Zapadnoj Kini. Ove zajednice su opisane u knjizi James Hiltona „Izgubljeni horizont“, koju je pisao još 1964.godine.
PREma podacima knjige, najstariji čovek bio je doktor Li, rođen u Tibetu.
Kada je napunio 150 godina života dobio uverenje od carske uprave, kojim je potvrđeno da zaista ima 150 godina, tj.rođen 1677.g. Kada je navršio 200., dobio ponovo uverenje. Dokumenti su dokaz da je živeo 256 godina.
Kada je 1933.g. preminuo pisali su o njemu u NY Timesu i u Londonskom Timesu, gde su i dokumentovali ono što je napisano.
Možda je imao samo 200, a ne 256....?!
U Istočnom Pakistanu je živela jedna grupa ljudi koji su sebe zvali Bogazima. I oni su bili poznati po dugovečnosti. Živeli su 120-140 godina.
Gruzi vole kisele mlečne proizvode i žive 120 godina.
Jermeni i abhazijanci, Azerbajdžani su u dobroj kondiciji i sa 120-140 godina.
U januarskom broju Nacionalne Geografije iz 1973.g. objavljen je poseban članak o ljudima koji su živeli duže od 100 godina. Bilo je puno fotografija, od kojih 3 su mi ostala u sećanju.
NA jednoj je bila žena koja je imala 136 godina. Sedela je u fotelji, ispijala votku i pušila kubanski duvan. Izgledala je dobro, nije bila vezana za krevet u socijalnoj ustanovi gde bi trebalo platiti za njen smeštaj 2000$. Uživala je u svom životu sa 136 godina.
NA drugoj fotografiji bila su dva bračna para, koji su upravo slavili svoje godišnjice braka od 100 i 115 godina.
NA trećoj slici je bio jedan muškarac, koji je brao čaj u Jermenskim planinama i slušao radio.
Prema matičnim zapisima on je tog trenutka bio najstariji građanin Planete.
Na Zapadnoj polulopti po dugovečnosti su najpoznatiji Indijani Anda koji žive u Ekuadoru i na jugoistoku Perua.
Najstariji članovi plemena Titicaca žive i 120 godina.
Margaret Pitch, najstariji Amerikanac iz Virdžinije, koja se vodi i u Guiness –ovoj knjizi, živela je 115 godina. Umrla je usled pada. Ko će da pogodi od čega je umrla? Od razređenja kostiju. Ona nije imala slabo srce, rak ili šećernu bolest, ali je 3 nedelje nakon pada preminula, jer u svom organizmu nije imala dovoljno kalcijuma.
Interesantno, kćerka njena je izjavila da je ona pre smrti jako volela slatkiše. To je poznata bolest koja se naziva Pike-bolešću. Kasnije ćemo o tome.
Obično, ako jako volimo čokoladu i dr. slatkiše, to znači da u organizmu imamo nedostatak hroma i vanadijuma.

Vođa Nigerijskog plemena Bau preminuo je sa 126 godina. Na sahrani se jedna od njegovih supruga hvalila da je on imao sve svoje zube, što znači da su i njegovi unutrašnji organi bili dobro opskrbljeni.

U Sibiru je jedan čovek 1933.godine preminuo u svojoj 133.-oj godini. U Guinness-ovu knjigu je dospeo ne zato što je doživeo 133.-ću godinu, čak ne ni zbog toga, što se ženio 4 puta do svoje 80. godine, već zato što je posle svoje 80-te godine postao još 9 puta otac! Ako saberemo da je svako dete 9 meseci u majčinoj utrobi i najmanje godinu dana sisa i još je po jedna godina između dece, onda to znači da je on i posle svoje 100-te postao otac. Zato je ušao u Guinness-ovu knjigu.

Tako da, ne gubite nadu Gospodo, ima još nade!

Sad malo o nauci:
U Arizoni su izvršili interesantan eksperiment u novembru 1993.g. Tri mlada para su totalno izolovali. Živeli su na zdravoj hrani koju su sami gajili, disali čist vazduh i pili čistu vodu.
Nakon isteka 3 godine otišli su na kalifornijski fakultet i ispitivali su ih gerontolozi. Svi njihovi fizioloski parametri su stavljeni u računar, koji je dao prognozu da ako bi nastavili tako da žive, živeli bi do 165.godine. To opet potvrđuje da je 120-140 godina života sasvim realna.

U današnje vreme prosečan vek čoveka je 75,5 godina, a lekara 58 godina.
Postoje dve osnovne stvari za koje se moramo vezati ako želimo biti dugovečni.

Ako želite živeti 120-140 godina:
Prvo: izbegavajte opasne situacije. Izbegavajte nepotrebne, nerazumne opasnosti.Ako igramo ruski rulet, trčkaramo usred saobraćajne gužve, pijemo, pušimo..ne verujem da ćemo dočekati 120-tu. Ovo zvuči smešno, ali godišnje hiljade ljudi umiru iz istih razloga.Voleo bi da štitite sebe u zavisnosti od vaših mogućnosti. Ako imate mogućnosti da predupredite neke bolesti, naročito neizlečive, onda tu priliku ugrabite.
huggy_bear is offline  
Odgovori s citatom