Quote:
dmj kaže:
Ono sto me najvise fascinira kod ranijih Antonionievih filmova, poglavito u Avanturi, nije ta fascinantna vizualna ljepota o kojoj svi uvijek pricaju, koliko jos fascinantnija zvucna. Ti su filmovi puni konkretnih, dominantnih zvukova, brodskih sirena u magli, brujanja industrijskih postrojenja, prometa...
|
Moram se sloziti s ovim. Avantura je izuzetno zvucan film, vrlo organicki. U Crvenoj Pustinji zvuk je, kao i fotografija, koristen mnogo artificijelnije i sugestivnije, ali je i glazba prilicno dominantna.
(Za ovo izmedju ne znam, pracenje ciklusa je u tijeku.
)
U Blow Upu mi je mozda jos i dojmljivija scena kad Hemmings snima Redgrave u parku. Sum lisca, kao neki cudesni kontrast ekscesivnoj vizualnosti i plosnosti Hemmingsova zivota, ostavlja scenu kao jedini istinski culni trenutak filma.