[Ašatan]

nausikaja123 kaže:

/cut/
Problem, tj. ne problem, nego caka u svemu ovome je da se treba znati kvalitetno i konstruktivno svadjat, a nazalost jako malo ljudi to zna i nitko ziv nas na ovoj planeti to ne uci. To, sto bi trebao biti jedan od glavnih predmeta u skoli.

Da, istina.Svađa je način komunikacije, a da bi bila konstruktivna, ne smije biti samo demonstracija povrijeđenog i napuhanog ega koji eskalira u bijesu, nego bi trebala biti sadržajnija od puke potrebe da nekog poniziš i ispsuješ, naročito kad se svađamo s ljudima koje volimo.A najčešće svađe jesu ono prvo-ego koji mahnita, nekad poput uragana i to je bezveze.

Klinac: Mama, zasto si tuzna?
Mama: Tuzna sam jer sam se posvadjala sa tatom, nismo se jos pomirili i nadam se da cemo i tata i ja naci nacina da se pomirimo.
To vec zvuci puno bolje, zar ne?

Naravno, ali mislim da ovakvih reakcija ima jako, jako, jako malo.Nekad se čovjek i uspije skoncentrirati na takvu reakciju, ali uglavnom oko sebe gledam izafektirane i egotrip reakcije, nakon kojih dijete ostane ili zablokirano ili u plaču.

Ma joj, to su ti ocajni primjeri sadizma jednog roditelja i iskaljivanja bijesa na dijete i to je uzas. Imam filing da postoje roditelji koji jedva docekaju situaciju da tako nesto mogu reci dijetetu.
Toliko koncentrirane mrznje tu ima, da je to strasno.
Najveci problem u tvom primjeru je to sto je to tip komunikacije koji ukljucuje, odnosno usisava trecu stranu (dijete) u sukob koji uopce nema veze sa tom stranom. Dijete tu apsolutno nista ne moze. Osim se mentalno raskolit.

Da.Sve one osobe koje na ovom forumu i konkretno na ovoj temi opisuju situaciju partnerove nevjere koja automatski uključuje izdaju djeteta i podrazumijevaju pod normalno da muškarac (može i žena biti primjer, nebitno) čim se zavuče u plahte druge žene automatski postaje loš otac i izdao je svoje dijete, što je planetarni nonsens.

Partner koji se nije odao vanbračnom seksu, tom zlu i sotoni , po defaultu u pravilu sebe smatra boljim roditeljem i uglavnom smatra da ima pravo na ljutnju, bijes i demonstraciju istih, pred auditorijem koji je sam odabrao.
A to jako često uključuje i djecu, jer je emocionalna ucjena izgovorena pred djetetom u funkciji (šatro) nepobitnog argumenta ˝imaš dijete koje te treba, koje si želio i koje sam ti JA rodila, a ti se okolo vucaraš s droljama˝, jednostavno razorna.Ono čega ti ucjenjivači nažalost nisu svjesni je da je razorna za čitavu obitelj, ne samo za ˝bešćutnog prevaranta˝.

nausikaja123 kaže:

Mogu probat pojasnit, naravno.
Mislila sam vise na nivo spontanosti koju mala djeca imaju kad trebaju izraziti emociju. Rade to trenutno, spontano i za razlogom.

I, ne, ne zelim reci da bi se odrasle osobe trebale ponasati poput male djece, nego sam rekla da bi odrasle osobe mogle 'uciti' neke stvari od male djece.
Taj proces ucenja, u niti kojem slucaju nebi doveo u pitanje roditeljsku odgovornost, niti bi se kosio sa iskustvom i zreloscu koje posjedujemo, nego bi nam, eventualno mogao demonstrirati sto je appropriate and immediate emotive reaction, nesto sto su mnogi od nas zaboravili.
Umjesto toga smo naucili, gutati, zacepljivati boce pune bijesnih duhova, gurati stvari pod tepih, praviti se da nam je sve jedno, dok se iznutra raspadamo.
That was my point i zaista ne vidim razloga za agresiju.

Apsolutno, zato sam te i tražila da pojasniš....Ja možda ovdje i projiciram malo, jer su moje reakcije na frustracije upravo takve (pa mislim da svi ljudi tak reagiraju i zaboravljam da ne) : uglavnom spontane, relativno kratkog trajanja, relativno jakog intenziteta, nema ljutnje i durenja nakon toga, ne ostaje nikakva gorčina u meni...

Malo šaram ontopic-offtopic, sori, modovi...neću više.