|
Ustaške ideologije u nekom profiliranijem smislu nije ni bilo. To nije bio fašistički pokret koji bi imao korijene u socijalnom darvinizmu i raznim voluntarističkim iracionalizmima 19.st. (kao Action francaise i sl.-vidjeti kvalitetnu knjigu Ernesta Noltea: Fašizam u svojoj epohi). Pavelić i dio pravaša emigrirali su nakon Radićeva ubojstva i počeli pod madžarsko-talijanskim okriljem sada bi se reklo teororističku borbu protiv velikosrpskog režima, uz neuspjeli "Lički ustanak". Pavelićevi ustaše su, kako je prisega tražila, dosta brzo razvili elemente ponašanja i ideologije fašističkih suputnika (kult vođe, odbacivanje demokracije i parlamentarizma, antikomunizam,..)- no, to nije nikad bio pravi fašistički pokret. Ideološki, za razliku od francuskog, njemačkog, britanskog ili talijanskoga društva- u hrvatskom društvu nije bilo artikulirane ideologije iz 19. stoljeća koja bi mirisala na idejne korijene fašizma.
Pavelić i kompanija, a kasnije i protuhrvatski propagandisti, pokušali su "upregnuti" Antu Starčevića u ulogu ideološkoga oca ustaša, što pokazuje svu nebuloznost te stvari. Jer, Starčević s rasnim pseudobiologizmom, imperijalnim totalitarizmom i sličnim izmima nije imao veze.
Što su onda ustaše povijesno bili ?
Grupa od nekoliko stotina ljudi (mislim da je s Pavelićem u Zagreb 1941. došlo manje od 150 ljudi) koji su žarko htjeli hrvatsku samostalnu državu i bili alergični na gedžovanski teorostički režim i cijelu velikosrpsku ideologiju, od Vuka i Garašanina nadalje.
Zatim- ustaški je pokret bio u najvećoj mjeri Mussolinijeva, a zatim Hitlerova marioneta, pa je stoga brzo poprimio značajke desnoga (polu)totalitarnoga pokreta (vođa, sabor kao dekoracija, rasni zakoni kao imitacija nacističkih,..). Ili- "prvotni" ustaše su uistinu htjeli samostalnu državu, no splet okolnosti je bio takav da su potporu našli jedino u režimima koji su sami htjeli komade hrvatske zemlje (Mađarska, Italija), a profil njihova djelovanja (prisega itd.) uvukli su ih u matricu desnih totalitarnih kultova.
Na taj je način posve opravdana želja da imamo svoju državu opterećena, i prije 1941., time da su se protagonisti našli u društvu totalitaraca koje nije imalo povijesnu perspektivu. Iako su komunisti kao svjetski pokret počinili više zla od desnih fašista (pobili su bar 5-7 puta više ljudi, d ane govorimo o ostalom), desni su totalitarci, uz manje iznimke kao Portugal i sl. izgorjeli u vihoru 2. svj. rata kada se išlo na sve ili ništa i kada je Staljin, veći ubojica od Hitlera, postao "uncel Joe".
Ukratko-ustaško je vodstvo od samoga početka igralo na pogrješnu kartu.
Nastavlja se...
|