[Cattleya]

anonymous_13 kaže:

bebi ima 18 mjeseci, ulazimo u neku fazu kad koliko god strogo i ljutito da mu kažem "NE" za neke stvari, on me gleda, smije se i radi to opet. znam da ispituje granice, kužim ja to, ali što napraviti.. mislim, kako mu pokazati da je to "ne", da sam ljuta i da mora odmah prestati s tim?

prvi put smo uspostavili to "ne" tako da bih mu rekla "NE!" i odmaknula ga odmah - sad mu je to smiješno, i "ne", i odmicanje, i ponavlja radnju uporno. ne mogu pustiti i ignorirati jer je riječ o stvarima koje da mu pustim mogu ga ozbiljno ozlijediti ili se mogu uništiti a nisu baš jeftine, i ne, nemam načina da te stvari sklonim, blokiram mu pristup i slično.

kako da opet doživi moje "ne" bez izderavanja i kažnjavanja?


drugi problem koji nas odnedavno muči su njegove reakcije kad mu se nešto što eto baš želi ne da ili mu se uzme nešto što ne bi smio dirati, te kad idemo raditi nešto što on ne želi odnosno ne idemo raditi nešto što bi htio. nekad (uglavnom) samo malo prosvjeduje cendranjem ali sve češće zna se toliko razbijesniti i rasplakati, da nemam načina da ga smirim odvlačenjem pažnje na nešto drugo, zagrljajem ili maženjem. ponekad čak ni davanjem stvari koju sam mu uzela natrag. urla i plače, baca stvari koje mu dam u zamjenu ljutito na pod, odguruje mene.. baš se razbjesni i ne da se smiriti

danas smo imali, ne znam kako da to drukčije nazovem, histerični ispad uzela sam mu uzicu od moje majice da me ne poteže za nju, i toliko se razbjesnio da se skoro petnaestak minuta nije dao smiriti - plače i vrišti da je skoro poplavio, suze, bacaka se naokolo, ne da se primiti, ne pomaže ni pjevanje, ni pričanje, ni igračka, ni da mu vratim uzicu.. ništa i onda kad se i smirio i dalje je jecao, sav bi se stresao svako malo i opet počinjao plakati, na kraju je zaspao (išli smo spavati kad se to dogodilo danas) i nastavio jecati i u snu mislim pojma nemam što da radim u tom trenu, da ga samo pustim? poludim kad je takav a ne znam što da radim, kako da ga utješim i da mu pomognem...

Generalno ti je sve to normalno. Ovo s tvojim NE i njegovom zabavom prihvati kao njegovu igru. Ti si ta koja mora ostati dosljedna tome da je NE uvijek NE. E sad on ti se zabavlja jer je skužio da kad to nešto dira ti reagiraš. Moj ti je savjet da što mirnije reagiraš i uči se ne ljutiti se. To što se ti ljutiš ne pomaže ti, samo te vodi u sukob s djetetom, a malac neće nešto prestati raditi zbog tvoje ljutnje. Osim što mu govoriš da je nešto NE, recimu iza toga što smije dirati i s čim se smije zabavljati. Pokušaj manje koristiti taj 'Ne' tako da ga zamjeniš povremeno sa ' Stani.....' i nastavi s nečim što smije.

Ovo drugo šta opisuješ su tipični tantrumi. SAd ćeš u početku učiti što ih provocira. Kad mu nešto uzimaš iz ruke (poput te vezice) potrudi se da kažeš da ćeš mu uzeti, možda odbrojavaj do 5 ili do 10. To ih pripremi na kraj igre pa onda lakše surađuju.
Ovo odbrojavanje mi je puno pomoglo sa starijom. Puno stvari smo odradili bez dreke. Npr. izlazak iz kade- kažem joj da po malo završava s igrom, pa kažem da idemo van iz kade kad odbrojim do 10 i čudesno smo išli iz kade van bez drame i otimanja.
Kad tantrum krene, budi pored njega, pokušaj ga umiriti, ako neće pusti ga, ali ostani pored njega. Dobro je i maknuti ga iz okoline u kojoj je tantrum započeo. Kad dođe k sebi i bude komunikativan, reci mu da se jako naljutio, da se razbjesnio. Tako uče kako se zove to što mu se događa. U tantrumu nit vide nit čuju tako da nema smisla im u tom ispadu bijesa išta govoriti. Važno je ta ti ostaneš smirena. To je vrlo neugodno, ali je normalno. Drži se.