Forum.hr - Pogledaj jedan post - Kako postati psiholog, psihijatar, psihoterapeut

Shayen · 28.10.2006., 14:46

MOJE ISKUSTVO:
Psihologiju sam diplomirala na FILOZOFSKOM FAKULTETU U ZAGREBU prije par godina. Od tada zivim u Njemackoj. Moja diploma tu nije priznata. Po svim mojim dosadasnjim saznanjima stvar je vise politicke manje obrazovne naravi buduci je studijski materijal (UNI FRANKFURT) prakticki identican. Trenutno se dalje obrazujem (Weiterbildung) za terapeuta za parove i obitelji (Paar- und Familientherapeutin) preko IBW INSTITUTA. Obrazovni materijal dobivam postom kuci svaka 4 mjeseca (ucenje kod kuce, za sva pitanja IBW Institut mi stoji na raspolaganju) i imam 1 obavezni cjelodnevni intenzivni seminar. Sve skupa traje 12 mjeseci. Nakon toga se kao zavrsnica pise diplomski rad na neku od ponudjenih tema koji se onda vrednuje (nema usmene obrane dipl. rada). Certifikat, koji se dobije nakon sto je d. rad prihvacen, priznat je u cijeloj EU. Moze se platiti odjednom oko 1400 eura ili u 12 rata po 120 eura. Postoje i drugi psihoterapijski, pedagoski i sl. smjerovi osim ovog kojeg sam ja odabrala i sa nesto drukcijim zahtjevima.

STO SE SAMOG STUDIJA PSIHOLOGIJE TICE NA FF U Zg.:

Za moja ocekivanja previse je suhoparan gotovo RAZOCARAVAJUCI. I to misljenje samnom dijeli velika vecina mojih kolegica i kolega s kojima sam studirala. Misljenje starijih generacija psihologa koji rade u praksi (znaci ne onih sto su predavali ili predaju na FF u Zg.) jos je i gore jer su vrlo brzo nakon pocetka rada shvatili koliko su nepotrebnih gluposti morali uciti, a puno vaznija mahom prakticna znanja im na veliko fale. To potvrdjuje i prethodni komentar od "Neli", pa se da zakljuciti da ni u Njemackoj tu situacija nije puno bolja.

USUDIM SE RECI DA UBIJAJU KREATIVNOST I INDIVIDUALIZAM PA PO ZAVRSETKU STUDIJA DOBIJETE (vise ili manje prikriveno) HRPU NESIGURNIH I UPLASENIH LJUDI KOJI SE BOJE RECI STO STVARNO MISLE, AKO VISE TO UOPCE I ZNAJU!? TAJ SOK TRAJE NEKO VRIJEME DOK NE DODJU PONOVO SEBI; PONOVO SE NADJU I SJETE ZBOG CEGA SU UOPCE TAJ STUDIJ I UPISALI. TADA SLIJEDI ZA MNOGE PRESKUPO BUDJENJE JER DA BI KONACNO RADILI TO STO SU ODUVIJEK HTJELI MORAJU PONOVO KRENUTI IZ POCETKA I TRAZITI SKUPA DOSKOLOVAVANJA OD KOJIH JE NEKIMA CIJENA RAVNA GLAVNOM DOBITKU NA LOTU. DA BI POSTALI (U HRVATSKOJ) PRIZNATI PSIHOTERAPEUTI studij vam je nesto poput tek osnovne skole na tom planu.

A DA NE PRICAMO O TOME DA MONOPOL NAD PSIHOTERAPIJSKOM PRAKSOM U HRVATSKOJ DRZE PSIHIJATRI I ZATO NI DAN DANAS PSIHOLOZI MAKAR NEKI MOZDA I 10 PUTA SPOSOBNIJI NISU U MOGUCNOSTI LEGALNO OTVORITI SVOJU PRAKSU vec rade npr. u klinici i nakon 25 godina radnog staza imaju placu od 6000 kuna mjesecno. Dok su psihijatri za isti taj posao jednako ili cak losije obavljen znatno vise placeni (INTERNI IZVORI).

ZASTO JE TO TAKO?

1. psihijatri su prvi zauzeli stolice i bore se svim pa tako i nepostenim sredstvima da ih i sacuvaju.

Uobicajena stvar na ovom svijetu, mogli bi reci vec i dosadna kada ne bi bila u pitanju DOBROBIT KLIJENATA/PACIJENATA I KVALITETA USLUGE.

CINJENICA JE DA SU PSIHOLOZI PSIHOTERAPEUTI KOD ODREDJENIH PROBLEMA BOLJA POMOC NEGO PSIHIJATRI, DOK SU PAK PSIHIJATRI BOLJA POMOC U NEKIM DRUGIM SITUACIJAMA.
ALI NAJBOLJA SU POMOC KAD ZAJEDNO SURADJUJU I JEDNI DRUGE SVOJIM SPOZNAJAMA OBOGACUJU A NE OGRANICAVAJU.

MOJ SAVJET: tko se je odlucio za taj put neka se na vrijeme upozna sa realnim stanjem i jos za vrijeme studija odluci gdje bi radila/o i stupi u kontakt s doticnim firmama/ustanovama i preko npr. volonterskog rada spozna sto zaista znaci raditi na tom radnom mjestu. Na faksu do tih spoznaja necete sigurno doci, a tih "mjesec dana "(dolazite obicno samo par puta u mjesecu)prakse daleko su premalo. Preporucila bi da iskusite i vise razlicitih psihologijskih poslova ili razlicitih ustanova. Imate kao obican student za to i vise nego dovoljno vremena i ta ce vam iskustva/saznanja za razliku od vecine na faksu ostati i nakon diplome u glavi da ne kazem i u dusi. Ja sam npr. volontirala u Nazorovoj- Dom za djecu.

USPUT ako zelite upasti na studij psihologije "morate" se "odreci" I BOGA I DUSE svejedno kojoj religiji pripadali. I ne zaboravite srce je samo misic-pumpa, nikakav centar osjecaja. Dusa je "obicna umotvorina" primitivnih ljudi.

A sto se tice zivota poslije smrti, reinkarnacije, astrologije, numerologije, spiritualizma i tome slicno- bjezite koliko vas noge nose- u vrijeme kada sam ja studirala s tim pojmovima mogli ste samo dospjet na lomacu, ali ne i studij psihologije. Upravo tako! Studij psihologije u svojim nekim postavkama blize je srednjem vijeku nego nekom za nove spoznaje otvorenom dobu!

AKO SAM NEKOM BAR MALO S OVIM TEKSTOM POMOGLA BIT CE MI JAKO DRAGO; AKO NE VISE SRECE DRUGI PUT ZA SVE!

28.10.2006., 14:46	#35
Shayen Registrirani korisnik Registracija: Oct 2006. Postova: 156	MOJE ISKUSTVO MOJE ISKUSTVO: Psihologiju sam diplomirala na FILOZOFSKOM FAKULTETU U ZAGREBU prije par godina. Od tada zivim u Njemackoj. Moja diploma tu nije priznata. Po svim mojim dosadasnjim saznanjima stvar je vise politicke manje obrazovne naravi buduci je studijski materijal (UNI FRANKFURT) prakticki identican. Trenutno se dalje obrazujem (Weiterbildung) za terapeuta za parove i obitelji (Paar- und Familientherapeutin) preko IBW INSTITUTA. Obrazovni materijal dobivam postom kuci svaka 4 mjeseca (ucenje kod kuce, za sva pitanja IBW Institut mi stoji na raspolaganju) i imam 1 obavezni cjelodnevni intenzivni seminar. Sve skupa traje 12 mjeseci. Nakon toga se kao zavrsnica pise diplomski rad na neku od ponudjenih tema koji se onda vrednuje (nema usmene obrane dipl. rada). Certifikat, koji se dobije nakon sto je d. rad prihvacen, priznat je u cijeloj EU. Moze se platiti odjednom oko 1400 eura ili u 12 rata po 120 eura. Postoje i drugi psihoterapijski, pedagoski i sl. smjerovi osim ovog kojeg sam ja odabrala i sa nesto drukcijim zahtjevima. STO SE SAMOG STUDIJA PSIHOLOGIJE TICE NA FF U Zg.: Za moja ocekivanja previse je suhoparan gotovo RAZOCARAVAJUCI. I to misljenje samnom dijeli velika vecina mojih kolegica i kolega s kojima sam studirala. Misljenje starijih generacija psihologa koji rade u praksi (znaci ne onih sto su predavali ili predaju na FF u Zg.) jos je i gore jer su vrlo brzo nakon pocetka rada shvatili koliko su nepotrebnih gluposti morali uciti, a puno vaznija mahom prakticna znanja im na veliko fale. To potvrdjuje i prethodni komentar od "Neli", pa se da zakljuciti da ni u Njemackoj tu situacija nije puno bolja. USUDIM SE RECI DA UBIJAJU KREATIVNOST I INDIVIDUALIZAM PA PO ZAVRSETKU STUDIJA DOBIJETE (vise ili manje prikriveno) HRPU NESIGURNIH I UPLASENIH LJUDI KOJI SE BOJE RECI STO STVARNO MISLE, AKO VISE TO UOPCE I ZNAJU!? TAJ SOK TRAJE NEKO VRIJEME DOK NE DODJU PONOVO SEBI; PONOVO SE NADJU I SJETE ZBOG CEGA SU UOPCE TAJ STUDIJ I UPISALI. TADA SLIJEDI ZA MNOGE PRESKUPO BUDJENJE JER DA BI KONACNO RADILI TO STO SU ODUVIJEK HTJELI MORAJU PONOVO KRENUTI IZ POCETKA I TRAZITI SKUPA DOSKOLOVAVANJA OD KOJIH JE NEKIMA CIJENA RAVNA GLAVNOM DOBITKU NA LOTU. DA BI POSTALI (U HRVATSKOJ) PRIZNATI PSIHOTERAPEUTI studij vam je nesto poput tek osnovne skole na tom planu. A DA NE PRICAMO O TOME DA MONOPOL NAD PSIHOTERAPIJSKOM PRAKSOM U HRVATSKOJ DRZE PSIHIJATRI I ZATO NI DAN DANAS PSIHOLOZI MAKAR NEKI MOZDA I 10 PUTA SPOSOBNIJI NISU U MOGUCNOSTI LEGALNO OTVORITI SVOJU PRAKSU vec rade npr. u klinici i nakon 25 godina radnog staza imaju placu od 6000 kuna mjesecno. Dok su psihijatri za isti taj posao jednako ili cak losije obavljen znatno vise placeni (INTERNI IZVORI). ZASTO JE TO TAKO? 1. psihijatri su prvi zauzeli stolice i bore se svim pa tako i nepostenim sredstvima da ih i sacuvaju. Uobicajena stvar na ovom svijetu, mogli bi reci vec i dosadna kada ne bi bila u pitanju DOBROBIT KLIJENATA/PACIJENATA I KVALITETA USLUGE. CINJENICA JE DA SU PSIHOLOZI PSIHOTERAPEUTI KOD ODREDJENIH PROBLEMA BOLJA POMOC NEGO PSIHIJATRI, DOK SU PAK PSIHIJATRI BOLJA POMOC U NEKIM DRUGIM SITUACIJAMA. ALI NAJBOLJA SU POMOC KAD ZAJEDNO SURADJUJU I JEDNI DRUGE SVOJIM SPOZNAJAMA OBOGACUJU A NE OGRANICAVAJU. MOJ SAVJET: tko se je odlucio za taj put neka se na vrijeme upozna sa realnim stanjem i jos za vrijeme studija odluci gdje bi radila/o i stupi u kontakt s doticnim firmama/ustanovama i preko npr. volonterskog rada spozna sto zaista znaci raditi na tom radnom mjestu. Na faksu do tih spoznaja necete sigurno doci, a tih "mjesec dana "(dolazite obicno samo par puta u mjesecu)prakse daleko su premalo. Preporucila bi da iskusite i vise razlicitih psihologijskih poslova ili razlicitih ustanova. Imate kao obican student za to i vise nego dovoljno vremena i ta ce vam iskustva/saznanja za razliku od vecine na faksu ostati i nakon diplome u glavi da ne kazem i u dusi. Ja sam npr. volontirala u Nazorovoj- Dom za djecu. USPUT ako zelite upasti na studij psihologije "morate" se "odreci" I BOGA I DUSE svejedno kojoj religiji pripadali. I ne zaboravite srce je samo misic-pumpa, nikakav centar osjecaja. Dusa je "obicna umotvorina" primitivnih ljudi. A sto se tice zivota poslije smrti, reinkarnacije, astrologije, numerologije, spiritualizma i tome slicno- bjezite koliko vas noge nose- u vrijeme kada sam ja studirala s tim pojmovima mogli ste samo dospjet na lomacu, ali ne i studij psihologije. Upravo tako! Studij psihologije u svojim nekim postavkama blize je srednjem vijeku nego nekom za nove spoznaje otvorenom dobu! AKO SAM NEKOM BAR MALO S OVIM TEKSTOM POMOGLA BIT CE MI JAKO DRAGO; AKO NE VISE SRECE DRUGI PUT ZA SVE!