Quote:
sassy1 kaže:
Srela sam prijateljicu i hvali mi se ona kako njena djeca (curica i dečec koji idu u 5 i 6 osnovne) imaju hrpu slobodnih aktivnosti.
Bože mili kad mi je počela nabrajati na što sve njezina djeca idu: njemački, engleski, rukomet, tenis, nogomet, atletika, muzička škola, informatika...
Pa kad ta djeca spavaju??? Kad se igraju??? Kad uopće mogu biti djeca???
Mislim da je to pretjerivanje i da je to pokušaj da roditelji ispune svoje neostvarene ciljeve preko djece.
Mene su moji starci upisali u muzičku u trećem osnovne. Išla sam tri godine i tri j..... godine mi je trebalo da im dokažem da ne volim svirati i da nisam u tome dobra. Kad sam konačno pala treći razred muzičke shvatili su. A meni su ostale traume 
I danas kad čujem harmoniku dižem ruke u zrak 
|
Evo ti mog iskustva:
S 8 godina mama me upisala u osnovnu muzičku i prve dvije godine (a pogotovo prvu) me stalno silila i nagovarala - pa daj malo vježbaj, pa daj probaj možda ti se svidi, pa ajde...
Završilo je tako da me u četvrtom razredu srednje glazbene, kad sam vježbao za maturu po 4-5 sati dnevno upitala: pa dobro, jel baš moraš TOLIKO vježbati?!?
I sad, s 23 godine sviranja u rukama (amaterskog) i nadam se još bar 40-50, vječno sam joj zahvalan radi one prve dvije godine guranja.