Pogledaj jedan post
Old 04.10.2017., 23:29   #2846
Ja ne znam otkud mojoj staroj padne na pamet da me zove kad joj nešto treba, iako za to ima mog brata kojeg debelo financira i koji živi s njom.
Danas sam imala težak dan na poslu i kad me nazvala da mi kaže da nešto treba i kad je krenula pričati što joj treba baš mi je sjela pa sam se počela kao sivonja derati u telefon da nemaaaam vremenaaaa ni za sebe, kamo li za nju.
Nisam do kraja izrekla tu rečenicu, a ona je već poklopila slušalicu.
Ja bi željela da njoj ili mojem starom uopće ne pada na pamet da me zovu, a pogotovo ne da traže usluge nekim zapovijednim tonom. Tim više zato jer ja ne zovem i ne tražim od njih ništa. Jer znam da ništa neću dobiti i to znam već poodavno i to sam sve lijepo stavila ad acta. I prihvatla sebe da sam u stvari siroće sa živim roditeljima koji su mi samo jedan ogroman mentalni i emocionalni teret. I kad pomislim na njih proradi mi osjećaj koji imaju ljudi koji čekaju smak svijeta ili udar meteora.
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom