Uvod
Antidepresivi su lijekovi koji ublažavaju simptome depresije. Nakon postavljanja dijagnoze umjereno teške i teške depresivne epizode, sljedeći korak je propisivanje antidepresiva.
Unatoč napretku na ovom području, ishod liječenja je još uvijek nedostatan. Velike studije pokazale su da je nakon prvog propisanog antidepresiva remisija postiže tek u trećine, a nakon pokušaja liječenja raznim antidepresivima, u dvije trećine osoba.
S druge strane, očekivanja od liječenja su sve veća pa tako se danas teži ne samo remisiji, već i potpunom povratku funkcioniranju, tzv., „kognitivnoj remisiji“.
Čekajući odgovor na terapiju u određenog bolesnika, gubi se značajno vrijeme i produžava se patnja. Stoga bi postojanje kliničkih i biologijskih parametara koji bi ukazivali na koju terapiju postoji veća vjerojatnost odgovora, bila velika pomoć kliničaru.
Unatoč velikom broju istraživanja na ovom području, još uvijek ne postoje pouzdani biološki pokazatelji. Međutim, određeni antidepresivi imaju veći učinak prema pojedinim simptomima, što proizlazi iz njihovog mehanizma djelovanja. Iz njega proizlaze i nuspojave.
Cilj ovog teksta je sažeto prikazati mehanizama djelovanja antidepresiva.