Quote:
kokicha kaže:
Definitivno se s tobom slažem. Čovjek se može mijenjati samo ako je i sam svjestan nekih svojih nedostataka i ima želju za promjenom. U ovom slučaju kojeg spominje autor mislim da žena nije svjesna svojih žalopoljki. Ako s nečim nije zadovoljna, onda to treba jasno i artikulirati. Grintavanjem se teško može nešto postići, samo svojoj okolini ići na živce.
Za tvoju promjenu  |
Mislim da je ona toliko izranjavanja svojim lošim iskustvima od prije, da je sad "presretna" što je naišla na nekoga tko je voli i razumije i prihvaća takvu kakva jest, a dugo je morala glumatat da je nešto što nije. I onda to koristi preko svake mjere. Ko kad si na dijeti tisuću godina pa kasnije ždereš i što treba i što ne trebe - lupi te jo-jo efekt sto posto, osim ako odustaneš prije nego što je prekasno.
Ne mislim da je autor treba tolerirati takvu, ali ni da je njezino stanje uklesano u kamenu. Žena je traumatizirana. Jako. I sigurno neće zauvijek biti takva, tj. neće se zauvijek tako loše ponašati, posebice skuži li da bi ga mogla izgubit zbog svojih stavova i ponašanja.
Iz toga razloga, mislim da autor treba poraditi na sebi i na tome što njega veseli. Postoji vrlo veliki prostor između zanemarivanja voljene osobe (u ovom slučaju žene) i skakanja na svaku njenu grintavost, nauštrb sebe i vlastitoga mira. Neka joj pokaže malo da postoji i on, ali na krajnje neagresivan način. To bi je trebalo dozvati pameti, a ne dozove li je, i sam će vrlo brzo skontati što mu je činiti.
Inače - nikom posebno upućeno, ali ne razumijem ove forumske upise o "sjebanim životima", "tragedijama" i "bezizlaznosti" i "sami ste si krivi". Ko da su stvari nepromjenjive i ko da svi mi drugi živimo samo i isključivo sreću i nikad nismo ni od koga tražili savjet, a da nas ne lupi toljagom posred glave.