|
Jučer idem po tri sitnice u trgovinu, obavim sve za 10min. Kad na blagajnama iz nekog razloga golema gužva. Ljudi nema toliko, radi više blagajni nego obično, malo tko je natovario kolica. Koji vrag se događa?
A kad ono....
lumeni se sjetili uz račun dati i bon za nagradnu igru. Hej, Mastercard pola milijuna kuna, super! Ali ček malo braco, pa moraš olovkom (koju naravno nitko ne nosi sa sobom) ispuniti listić i ubaciti odmah u kutiju sa strane. Isuse Bože dragi smiluj se! Ne sjećam se kako sam uspio doći doma, ali nekako sam tu Golgotu preživio.
Listić naravno traži više podataka nego jebeni medicinski karton. I naravno da se ovčice veselo polakome iako su do prije 5 sekundi uzdisali glasno jer moraju čekati u redu pola jebenog sata.
Ako ovo netko čita iz menadžmenta trgovačkog centra, imam jedan avantgardni prijedlog. Zvučat će blesavo, ali predlažem sljedeći koncept:
Znači, uđeš u trgovinu, uzmeš što ti treba, platiš koliko duguješ na blagajni i onda... onda odjebeš u nepoznatom pravcu. Bez jebanja u mozak sa ponudama, karticama, nagradnim igrama i kurcima palcima.
I onda, što je najbolje, taj novac koji si uštedio na planiranje genocida vlastitih kupaca prebaciš u niže cijene proizvoda.
Nikad više neću nogom stupiti u tu šugavu trgovinu. Recite što hoćete za Konzum, ali deset puta brže izađem nego ovdje. Imaju i samoposlužne blagajne za hardkor mizantrope.
|