The Grand Hotel Budapest (2014.)
Moram priznati film sam dva puta gledala u kratkom vremenu i čini mi se da bi taj uradak mogla pogledati i treći put bez problema. Razlog tomu je njegova filmska prpošnost ispunjena detaljima koji promiču prosječnom oku a koje je zabavno otkrivati. Radi se o djelu koje je uspješno spojio komiku (i tragiku) stripa Alana Forda te britansku TV serije "Alo, alo" u svojim najboljim trenucima. Tako je nastala komedija koja to nije,
drama koja to nije,
tragedija koja to nije,
ni triler koji to nije.
Mogli bismo nastaviti niz dalje pa je najbolje reći da je The Grand Hotel Budapest film koji to i nije već je neobičan, dopadljiv filmski uradak.
Ono što film nosi, osim režije koja se uspješno nosi sa scenarijom (Anderson je i scenarist) je lik Gustava H. odnosno gluma R. Fiennesa. Uz dužno poštovanje dugačkoj listi poznatih glumaca koji imaju manje ili veće uloge on je s debelim razlogom noseći stup.
Mada je pomalo neujednačen u ritmu (pogotovo sredina)
izvlači ga razigranost, vesela shema koja je proteže tijekom radnje te drži pažnju gledatelja do samog kraja.
Govoreći o detaljima zapazila sam da dječak koji čisti cipele ima protezu i kratke hlačice po cičoj zimi, da snijeg pada u zatvoru dok se čita pismo Gustava hotelskom osoblju, da pored štale figurira kartonska krava koja se ne miče dok družina bježi iz zatvora...ima toga još ali bilo ja nadasve veselo otkrivati takve nelogične detalje koje ovom filmu daju šarm.
Ukratko; Pogledati i zabaviti se
Svi ostali savjeti su posve suvišni što se tiče ovog djela.
Usto, treba spomenuti zanimljivost da je scenarij napisan djelomično po motivima djela Stefana Zweiga. Za one koje više zanima pročitajte njegov životopis s posebnim naglaskom na smrt koja je fotografijom dokumentirana i može se naći u svakoj tražilici.