|
Hvala vam svima na odgovorima, malo ste mi podigli raspoloženje.
Istina, kada sam pročitala post od Alyoshe sam pomislila da se tako beznadno i trebam osjećati i da će biti još samo gore. Međutim mislim da se malo grublje izrazio od onoga kako je možda mislio.
Činjenica je da sam bila u nekoj vrsti balona jer me obitelj i škola čuvala od odgovornosti i ružnih stvari te da se to naglo rasplinulo u zadnjih godinu dana. Plus što sam živjela sama bez da mi nešto/netko skrene misli s posla kada bih došla u stan, sve u svemu je rezultiralo nekakvim strahom i povučenošću. Nisam se mogla smijati s drugima jer su mi druge stvari bile na umu, nisam zbijala ni šale kako bi inače u društvu, osjećala sam se opušteno jedino u samoći.
Svi ste se složili oko jedne stvari, a to je da život i sve s njima treba prihvatiti. E sad, stvar je perspektive, istina je da sam upoznala dosta ljudi koji su doživjeli tragedije i hodajuće su depresije. Ali ima i onih koji su ostali pozitivni i vedri, okreću sve na šalu i kažu jbg, tako je kako je, idemo dalje.
To je ono što želim postići.
Eto ako netko ima nekakvu knjigu za preporučiti vezano za ovu temu, za malo inspiracije i pusha u životu, to bi bilo fenomenalno obzirom da sam trenutno nezaposlena pa imam vremena malo poraditi na sebi.
|