|
Dakle...
Ja sam ocvali stari konj koji napokon privodi kraju studij na FFZG-u, a koji se iz raznih razloga odužio van svake pameti. Bez obzira na to što nikada nisam požalio radi upisa onog što studiram na filozofskom, oduvijek me kopka činjenica da sam nekada davno, kao dijete i u srednjoj školi, više od svega volio fiziku i da mi je (do točke kada sam potpuno zapustio sve predmete) išla jako dobro, prvenstveno zbog mog interesa. U međuvremenu se pojavila državna matura oko koje vas sada neću gnjaviti, ali čisto iz perverzije upitat ću upućene: što misle o studiju fizike na PMF-u, kakve su mogućnosti specijalizacije na polju teorijske fizike, točnije, kvantne mehanike (u inozemstvu, npr. nekakav postdiplomski u Moskvi; budući da govorim ruski, ta me pomisao prilično nadražuje), te jesu li požalili radi upisa? Iz višegodišnjeg iskustva znam da je jedini siguran put ka dovršenju bilo kojeg studija konstantan rad, a budući da sam to otkrio na teži način, danas baratam energijom i živcima koji bi dvojicu nervoznih brucoša lansirali u HAZU za dvije godine, tako da me nećete zaplašiti pričama o proždiranju vremena i znojenju nad zbirkom zadataka.
Napominjem da sam potpuno zaboravio svu srednjoškolsku matematiku (prvenstveno jer se njom nisam bavio; išao sam u V: gimnaziju, ali to je bilo davno, a na filozofskom brojeva ima samo na prijemnom), no to ne predstavlja problem s obzirom da ne kanim upisivati ništa barem do ljeta 2014., pa sve stignem ponovo apsolvirat. Uz sve to, nisam uplašen besparicom jer sam na nju navikao, a perspektiva i zapošljavanje nisu nešto čime bih razbijao glavu, jer na kraju uvijek ispada bolje ako se baviš onime što voliš (čitaj: uređujem si mračno potkrovlje u roditeljskoj kući). Dakle, studij isključivo za vlastito zadovoljstvo i unutarnji mir. Naravno, i za izradu lasera za podjebavat susjeda Bosanca.
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
|