[La Havre]

Tommy Hilfiger se više bavi potpisivanjem svog imena nego proizvodnjom odjeće. Kompanija radi isključivo na bazi licencnih ugovora, a Hilfiger naručuje sve svoje proizvode od drugih kompanija: Jockey International mu pravi donji veš, Pepe Jeans London pravi Hilfiger džins odjeću, Oxford Industries proizvodi Tommy košulje, a Stride Rite Corporation obuću. Šta onda proizvodi Tommy Hilfiger? Ama baš ništa. Svi znamo da je Tommy Hilfiger ugledna i jedna od vodećih firmi u svojoj branži, pitamo se kako je to uspjela i kako uspjeva da prodaje tuđe proizvode. Jednostavno, Tommy Hilfiger je brend. Uspješnim vođenjem odnosima s javnošću, dobrim reklamnim kampanjama, investiranjem čak $ 100.000.000 godišnje u marketing, oni su napravili ime = BREND. Svi gore navedeni primjeri su samo jedan mali dio onoga šta pravi jedan brend. Manipulacija imenom, tj. brendom je ogromna u današnjem svijetu, ljudi, potrošači masovno kupuju proizvode Coca-Cole, McDonald's-a, Tommy Hilfiger-a, Marlbora i dr. Samo zbog imena tj. reklame. Kao što kaže Naomi Klajn u svojoj knjizi No Logo: „Astronomski rast bogatstva i kulturnog uticaja multinacionalnih korporacija u poslednjih petnaest godina potiče od jedne naizgled bezazlene ideje koju su razvili teoretičari menadžmenta sredinom osamdesetih: uspješnim korporacijama na prvom mjestu treba da bude proizvodnja robnih marki, brendova, a ne robe. To možda jeste ključ uspjeha, ali kako onda da potrošači znaju šta kupuju, ko je pravi proizvođač i kolika je prava cijena tog proizvoda kada proizvod ne bi prelazio toliki put od kupovine materijala,transporta,fabrike koja pravi proizvod,ponovnog transporta do BRENDA tj. sekundarnog proizvodjaca, opet transporta, prodavnice i tek onda u ruke kupca. Od materijala do potrošača cijena proizvoda skoči i do 500% od prvobitne prodajne cijene prvog i pravog proizvođača.