Quote:
devilgirl kaže:
... poduzetništvo bez troškova ne postoji, isto tako ako se radi o djelatnosti koja podrazumijeva da netko odrađuje posao, logično je da mora bit netko zaposlen jer nije duh sveti odradio posao...
... imam dojam od pitanja u posljednje vrijeme da bi ljudi htjeli otvoriti firmu/obrt a da ne plaćaju skoro ništa.
Toga nema nigdje, pa ni u Hrvatskoj.
Savjet svima: napravite nekakav poslovni plan - planirane prihode, planirane rashode. Napravite nekoliko varijanti, uzmite u obzir i varijantu da ćete zaraditi minimalno, i koliko imate kapitala da možete određeno vrijeme pokriti gubitke ako nešto pođe po zlu.
|
Hm, da ali ... možda ipak ... ?
Umirovljenik sam (prijevremena mirovina), imam nekoliko (mislim vrlo zgodnih) ideja za originalne proizvode koje bih (nadam se) mogao plasirati, pretpostavljam barem 2/3 u izvozu EU i SAD (primarno preko Amazon, eBay i sličnih servisa). No materijalna situacija (čitaj presitna ušteđevina) mi u startu ne dozvoljava rizik, eksperimentiranje i kockanje pa tražim startnu opciju koju mogu podnijeti. Zanimaju me komentari i sugestije o sljedećem rješenju (koliko je ono moguće, koliki su stvarni troškovi i je li tu sve po zakonu):
Otvorim XY jdoo (koliko shvaćam, obrt ne dolazi u obzir budući da automatski gubim mirovinu). U toj firmi sam prokurist i vlasnik (član uprave ne mogu biti također zbog suspenzije mirovine), ali ujedno sam i inovator/dizajner/autor koji osmišljava (nadam se originalne i praktične) proizvode kakvih nema na tržištu.
Za direktora postavim rođaka (ne bih, ali nemam druge prihvatljive solucije), koji je normalno zaposlen u drugoj firmi na puno radno vrijeme, a u XY jdoo radio bi bez naknade. Ustvari i nema bog zna što raditi ako ja kao prokurist odrađujem i njegov dio posla. Ostaje mu praktično "samo" formalna odgovornost kao direktora uz tu i tamo poneki potpis za ono što prokurist ne može, a za to može eventualno također primati i neku sitnu naknadu.
Proizvodni dio posla, odnosno proizvodnju konkretnih komponenti (na primjer plastika, metal, karton, itd) prema mojoj tehničkoj specifikaciji, obavljale bi firme kooperanti, dakle treće firme koje su specijalizirane za pojedinu konkretnu komponentu, imaju strojeve, radnu snagu, znanje i ostalo što je potrebne za ciljanu kvalitetu (!) i količinu proizvoda, koje im XY jdoo naručuje/ugovara (tj. ja kao prokurist).
U samom XY jdoo preostaje pokriti dio konkretnog posla koji normalno obavljaju zaposlenici: zaprimanje robe uz provjeru isporučene kvalitete, kompletiranje komponenti i pakiranje u konačni proizvod, otprema krajnjim kupcima, vođenje evidencija, i sl. Za taj posao bi, procjenjujem, bilo dovoljno oko 2 sata dnevno ili jedan dan u tjednu, pa mi se optimalnim rješenjem čini angažman studenta preko student servisa već prema potrebnoj dinamici.
Pretpostavljam da jedan dio zarade mogu naplatiti kroz naknadu prokuristi, jedan dio kao dizajner proizvoda temeljem ugovora o ustupanju licence, odnosno tantijema iz prodaje proizvoda, a ostalo kao vlasnik. Dakako, država u svakom slučaju mora biti namirena za "svoj" dio (porezi i prirezi već prema vrsti i visini prometa/zarade/isplata).
U svemu ovome ne vidim zašto to ne bi moglo biti neko win-win rješenje, od koristi i prihvatljivo svim učesnicima pa i meni (uz pretpostavku da će mi ukupni mjesečni/godišnji troškovi firme ostaviti nešto i za "raspodjelu"). I naravno, ukoliko za par mjeseci posao stvarno krene i zarada mi to dopusti, cilj je sasvim preuzeti firmu, tj mjesto direktora s punom radnim vremenom. Međutim, jasno mi je da posao može krenuti za mjesec, za dva, ili za šest, ili nikada. A to znači, ako promašim s jednim proizvodom moram imati snage i mogućnost probati s drugim, trećim, ... To dalje znači da se s mirovinom ne mogu zezati, pa je osnovni problem kako od sadašnje "nule" stići do nekakvog uspjeha. Što kažu, "najteže je do prvog milijuna", pogotovo još i pošteno
