Quote:
Splićankaa kaže:
Pricam previse haha... samo sta san se preopteretila da moram sta prije naci rijesenje svega  i sad kad san rekla sebi "daj sebi vremena, nije se ni Rim sagradio u jedan dan  " osjecam se puno bolje i jasnije vidim sebe i sta bi tribalo minjati 
ufilmala sam si film da cu se iz ovoga izvuc i zamisljam sebe ko u onoj reklami iz Nike patika, ona zenska sta trci u sumraku samopouzdano i lijepo |
Otvorena si za popizdit, i zanimljivo pamtiš tako mnogo detalja iz djetinjstva. To je dobro jer nisi zatvorena u ljušturu kao ja i traume su ti žive i na površini pa možeš lakše raditi na njima. Inače nemoj se nadati da ćeš ti biti neka super žena kako si opisala, računaj da ćeš samo živjeti neopterećena svojim kompleksima i bolima oko kojih se konstantno vrtiš. No za to treba vremena, recimo najmanje 2 godine terapije pa dulje. Sjećam se kada sam ja došao mislio sam za 2,3 mjeseca ja sam sređen, ma klinac tek sam na pola puta.. To su ti realna očekivanja ali je dobro što si jako pozitivna, to je super...