[FOCUS]

To sto sada lezim
premazan svetim uljima
i u Krista se uzdam,napokon,
vele mi poznati glasovi
utonuli i uvijeni u crninu,
dok sjede na hladnom mramoru
uz uklesan moj broj
jedan osam sedam
da sam mogao i ranije doci
da se nije ona, molila nocima
da nije ona, postila danima,
paleci svijece prije spavanja,
trazeci u svakoj zvijezdi znak,
od svakog broda moj glas,
da sve to nije ona...
To sto sada lezim
i sto lijevo od mene piju
za pokoj duse moje,
iste one koja je prezirala
licinke sa vrha drveta,
iste one koja je od korijena,
samo dublje kopala,
iste one koja tek sad svijetla gleda,
zasto za moju dusu piju?
To sto sada lezim
blize tebi nego sebi
obrazima na koljenima
duboko utkanim od klecanja
ispod slike sebi slicne
gospe od cekanja
utkane u crnilo
svih mojih lutanja.