ja mislim da je važno da u prvom razredu djetetu postane jasno da je škola njegova odgovornost i njegov posao kojim on upravlja, a ne roditelj.
moje dijete, recimo, svaki vikend nadopunjuje svoju pernicu - ima punu ladicu dodatnog pribora pa nadopunjuje ono što je potrošio ili eventualno izgubio. to radi potpuno samoinicijativno, mene obaviještava ako, recimo, nema više nijednu plavu bojicu da mu kupim.
isto tako, nikad nisam zgrabila njegovu torbu i počela prekapati po njoj. zamolim ga da mi pokaže što su radili u školi pa on vadi svoje knjige i bilježnice, pokazuje mi i tumači. jednom sam ga, kad je išao kod prijatelja, pitala ima li išta protiv da ja sama zavirim u njegovu torbu.
jednom tjedno zbog dodatne aktivnosti kod kuće piše DZ jer odlazi ranije iz škole. ja mu napomenem da sam tu ako treba pomoć, ali inače se ne petljam. jednom nije riješio jedan zadatak, nije mu se dalo. ja sam ga jednostavno pustila da ga ne riješi pa da se sutradan nosi s posljedicama tog neriješenog zadatka, kakve god one bile.
