Kada razmislim najbliže mi je onaj post u kojem je navedeno kako se preko svega manje - više može preći (naravno ako nije nizak udarac) ako se o tome razgovara i utvrdi kako nije bilo zle namjere i ukoliko se stvar ne ponavlja. U vezi s tim skužila sam kako mi jako smeta i često me udalji od ljudi nespremnost za razgovor, prevelik ponos u nekoj situaciji i u vezi s tim manjak samokritičnosti. Odmah stvorim sebi sliku kako ja s tom osobom nikada neću moći postići viši nivo, kompromis, dugoročnost...
|