Da li netko od vas, cijenjenih roditelja, i cijenjenih buducih roditelja, kao i cijenjenih onih koji ne zele postati roditeljima, ima bilo kakvoga iskustva s autisticnom djecom?
Djecak od svojih skoro 6 godina. Na prvi pogled kao i svako drugo dijete. Zaokupljen igrackama, prije svega svemirskim brodovima (prije bojlerima
), crticima i svim stvarima kojima se djeca bave. U dobi od 2 i nesto godine dijanosticiran mu je autizam jer dijete nije progovorilo. Naime, ponavljalo je samo ono sto je cuo od roditelja. Nista vise. U medjuvremenu se s njim radilo. Roditelji su odbili psihoterapiju jer nisu mogli povjerovati u dijagnozu. No radili su oni, ponajvise djed. Dijete je progovorilo i poprilicno napredovalo. I danas govori, zapitkuje. No, recenicne konstrukcije su sture, monotone, ponavljajuce (perseverira), opsjednut je pojedinim predmetima, identificira se s likom iz crtica (konkretno Jerryem
, stovise vjeruje da je on Jerry). Ne moze se koncentrirati. Posao je u vrtic. Teti je odmah upalo u oci njegova nemogucnost koncentracije. Djeca slusaju npr. pjesmicu, on se digne i ode. Ponekada ne reagira kada ga se zove imenom.Ona ima osjecaj da je odsutan, u svojemu svijetu i preporucuje da ga se odvede pedijatru(ona ne zna za dijanozu). Nije zainteresiran za kontakte s drugom djecom. Djevojcica ga pita i moli da se idu zajedno igrati, on samo ode. S roditeljima, kao i s osobama s kojima roditelji dolaze u kontakt je sve u redu. I prica, i smije se.
Kakva je prognoza za ovo dijete? Da li je ono zaista autisticno? Da li ce moci krenuti u skolu kao i sva druga djeca? Kakav ce biti u skoli?
Ima li itko kakvih iskustava?