Quote:
pavaogc kaže:
Primjerice prema Feuerbachu Hegelov idealizam je racionalizirana religija...
|
Iako kažu da je Hegel rekao kako je svaka filozofija u biti teologija, ima toliko dijametralno suprotnih tumačenja Hegela, i metafizičkih i nemetafizičkih, da se može reći kako Hegel podnosi sve, kao što papir podnosi sve.
Quote:
pavaogc kaže:
Govoreći o filozofima (antičkim grčkim), a napominjem i da se na stvaranje drama gledalo kao na filozofiju neke vrste, dakle kako onima koji su pretendirali na nekakva vlastita univerzalna učenja i škole, tako i na one koji su bili ma kakvi ateisti i materijalisti - zanima me; gdje je ta granica postavljena da bi razdvojili okultno i magijsko obožavanje počela ili elemenata koja ili čine svijet, ili ga stvaraju, od obožavanja, ili ljubljenja mudrosti...
|
Ima u Hegelovoj Fenomenologiji zanimljiva interpretacija Antigone s aspekta običajnosti. Antigona predstavlja "božanski zakon" onaj dio običajnosti koji je tako duboko ukorijenjen u kolektivnu svijest, da ga smatramo "prirodnim", vječnim i nepromjenjivim. Radi se o običajnosti koja je srasla s nama; ne moramo ju tumačiti i pitati se o njoj; dio je naše podsvijesti; inuitivno i neposredno nam je jasna. Njeno oličenje je ritual. Antigona ne može zamisliti da ne pokopa svog brata, to joj je totalno "neprirodno". Kreont, s druge strane predstavlja racionalnu običajnost, "ljudski zakon", čije je oličenje pravo i država. On će osuditi Antigonu na smrt usprkos svim nagovaranjima da to ne učini, jer je to njegova dužnost, jer je on zaštitnik tog zakona.
A granica između religije i filozofije možda i nije tako oštra, ali nije ni nejasna - to je racionalno mišljenje. Čak je možda ranije bila i jasnija nego danas, jer sad imamo i pojavu još jedne, još mutnije granice - između filozofije i znanosti. Kao što je filozofija izrasla iz religije, tako je znanost izrasla iz filozofije.
Quote:
pavaogc kaže:
Nešto kao kad netko govori o katoličkom, pravoslavnom i muslimanskom ateistu... Jest oksimoron, ali zaista ljudi odgojeni u tim sredinama i kao ateisti nose značajke sredine u kojoj su rasli...
|
Naravno, jer su određeni tom običajnošću (vidi gore), koju Hegel zove "duh", a danas ju nazivamo "kolektivna svijest". Pojedinac se ne može te svijesti odreći u potpunosti koliko god se trudio. I zato je normalna pojava prvo pijetizma, a zatim i kršćanskih (muslimanskih, budističkih...) ateista.