[Captain Nemo]

Kriminalan i izdajnički zakon, nitko nije moralno dužan poštivati.
Sa stanovišta zakona pak, svatko mora poštivati zakon.

Kako to uskladiti?

Stvar je u tome da zakon ne trebamo promatrati kao nešto što postoji samo po sebi, nego postoji samo kao dio sustava koji zakon provodi. Dakle zakon treba promatrati isključivo kao dio državnog aparata i ustrojstva, informacijski dio jednog konkretnog "stroja".

kad kažemo da moramo poštivati zakon, to zapravo isključivo treba značiti da podržavamo samo postojanje tog "stroja", ali ne i sve što taj stroj radi.

Zapravo, postojanje tog stroja, ma koliko on bio nesavršen, nediskriminativan, i koliko god su njegovi postupci ponekad štetni pa čak i zločinački, se mora podržati KAO TAKVO, ali to ne znači da se čovjek ne treba boriti protiv postupaka stroja ukoliko mu moral govori da taj stroj radi nešto potpuno krivo. Ponekad ta borba treba biti institucionalna, a ponekad je posve moralno opravdano da to ne bude.

S druge strane, DUŽNOST JE STROJA da se brine da građani poštuju zakone. To je njegova funkcija i ON JE TAJ KOJI se mora brinuti da se zakoni poštuju.

Dakle vidimo da je KONFLIKTNOST inherentni dio odnosa građanina i stroja. Građanin nije dužan moralno slušati sve što mu govori stroj (inače bi to bio dužan i u komunističkim i nacističkim režimima) ali je stroj dužan da radi svoj posao dok mu se "program" (zakoni) ne izmjeni. Čak i građanin koji se bori protiv nekih postupaka stroja, treba generalno podržavati to da stroj sam i dalje funkcionira točno po specifikacijama.

Netko će možda reći da to isključivo vrijedi za totalitarne sustave ali ne i za "demokratske" u kojima bismo ipak bili i moralno dužni uvijek poštivati sve zakone. Jer ako smo se u demokratskom društvu "dogovorili" da u demokratskom procesu donosimo zakone (iako je ta tvrdnja sama po sebi vrlo upitna, ali hajde... nije bitno za ono što ću sad izvesti) to bi onda značilo da te zakone onda, po tom istom dogovoru, imamo moralnu obligaciju i da poštujemo.

Da, ali što ako se u potpuno demokratskom postupku dogodi da većina donese jedan kriminalan zakon ili sustav zakona (npr. da se pobiju predstavnici neke manjine - isključivo radi primjera, da se pokaže da je čisto teoretski moguće da demokratski proces donese kriminalne zakone)?

Dakle sama, čak i čisto teoretska mogućnost da se to dogodi, zahtijeva da se pronađe neko rješenje moralne jednadžbe koje omogućava nepoštivanje nekih zakona ako su ti zakoni moralno neprihvatljivi, pa čak i ako su doneseni demokratskom procedurom.

Rješenje je jednostavno, i opet ga nalazimo u inherentno konfliktnoj prirodi odnosa građanina koji posjeduje svijest i stroja koji ima samo proceduru i program. Sada samo trebamo proširiti pojam stroja na sam demokratski proces koji jeste i sam dio proceduralnog stroja, tj. slijep je i slijedi samo svoj program, te nema moralnu svijest po sebi (netko će reći da tu ulogu igraju osnovne postavke ustava, ali i one se mogu promijeniti na nemoralan način, čisto demokratskom procedurom, i one su samo dio stroja).

Dakle sudionici demokratskog procesa trebaju podržavati njegovu proceduru od početka do kraja, tj. sam stroj, ALI to zapravo znači da UVIJEK podržavaju sami proceduru i njeno funkcioniranje - samo postojanje i samo funkcioniranje STROJA, ali ne obavezno i njegove konkretne radnje.

Dakle, i u demokratskom društvu, odnos građanina prema stroju je dualan.

S jedne strane treba podržavati samo postojanje i rad stroja i treba očekivati i podržavati da on radi svoj posao, čak i kada su rezultati loši.

S druge strane, građanin nikada ne gubi moralnu dužnost da se bori protiv konkretnih postupaka stroja ukoliko su nemoralni, pa i neinstitucionalnim sredstvima čija je granica samo moral i neugrožavanje samog postojanja stroja kao pojave, oko čijeg samog postojanja postoji dogovor.

Stroj je taj koji OSIGURAVA poštivanje zakona, to je NJEGOVA dužnost i posao, a ne posao građanina čija je dužnost da podržava konkretne postupke stroja samo ako su u skladu sa moralom.
Instanca morala jeste uvijek iznad slijepih postupaka stroja, koja čisto demokratskom procedurom može dati posve nemoralne rezultate.

Prihvaćanjem pojedinca da bude građanin demokratskog društva, on nije izgubio pravo i DUŽNOST da postupa po moralu, on nije predao to pravo stroju niti društvu u cjelini s kojim ima dogovor o članstvu.
Demokratskim ugovorom građanina i demokratskog društva, građanin se obavezuje samo da podržava samo postojanje i sam rad stroja kao takvog, ali ne i da radi posao tog stroja umjesto njega.
On prihvaća da stroj mora postojati i raditi po specifikacijama i programu, ali prihvaća i to da, budući da se u biti radi samo o stroju, stvari mogu krenuti krivim putem, pa prema tome uvijek zadržava pravo i dužnost da o konkretnim rezultatima/postupcima stroja prosuđuje moralno, i tako djeluje u odnosu na njih.

Odnos građanina i stroja je uvijek kompromisan i potencijalno konfliktan u svojoj prirodi. On de odvija na dvije potpuno različite razine i jeste dualan po svojoj prirodi na način koji sam objasnio.objasnio.