Andre Agassi - Veličanstveni ćelavac
Ime i prezime: Andre Kirk Agassi
Datum rođenja: 29.04.1970.
Mjesto rođenja: Las Vegas, Nevada, SAD
Roditelji: Emmanuel „Mike“ Aghassian (kasnije Agassi) i Elizabeth „Betty“ Agassi (djevojačko Dudley)
Visina: 1.80 m
Masa: 80 kg
Igra: desnom rukom, dvoručni backhand
Profesionalac od: 1986.
U mirovini od: 03.09.2006.
U karijeri od turnirskih nagrada zaradio: 31,152,975 US $
Uspjesi u igračkoj karijeri u singlu
Omjer pobjeda i poraza: 870-274 (76.05% pobjeda)
Titula u karijeri: 60 na ATP nivou, 68 ukupno
Najbolji ranking: 1.
Grand Slam titula: 8
Broj titula iz ATP Masters serije: 17
ATP Tour World Championship titule: 1
Uspjesi u igračkoj karijeri u parovima
Omjer pobjeda i poraza: 40-42
Titula u karijeri: 1
Najbolji ranking: 123.
Uspjeh na Olimpijskim Igrama
Atlanta 1996. – Zlatna medalja
Uspjeh u Davis Cup
Član pobjedničke reprezentacije SAD-a: 1990. i 1992. godine
Andre Agassi je po mnogim analitičarima, stručnjacima, trenerima i samim igračima, jedan od najboljih tenisača svih vremena. Čovjek koji je promijenio igru. Čovjek koji je ovu igru odveo na jedan sasvim drugi nivo. Čovjek koji je popularizirao tenis. Čovjek koji je prihvaćen i omiljen u cijelom svijetu.
„Hoću li vam stvarno nedostajati ili samo dobro glumite?“ – njegove su posljednje riječi na konferenciji za novinare, nakon posljednjeg meča karijere. Odgovor je bio slijedeći – svi novinari ustali su se i pljeskom ispratili legendu ovog sporta, jednog od najvećih, ikonu tenisa, u zasluženu mirovinu.
Tenis je u tom trenutku ostao bez jednog od najvećih ambasadora, posljednjeg iz velike generacije u kojoj je igrao i naš Goran Ivanišević. Andre Agassi je prvi došao na scenu, 1986. godine je prvi put zaigrao na US Openu, i posljednji otišao. Došao je kao buntovnik, u hlačicama od trapera, duge kose s izbijeljenim pramenovima i stavom "imidž je sve".
Otišao je kao "veličanstveni ćelavac", jedan od najvećih ikada, teniski mudrac i veliki dobročinitelj. Nijedan tenisač nije prošao toliko transformacija, na terenu i izvan njega koliko Andre Agassi. Rijetki se sportaši mogu pohvaliti da su revolucionalizirali igru, sport. Agassi je jedan od njih. U doba velikih servera, brzih podloga i još bržih lopti, pokazao je da se i tamo može pobjeđivati s osnovne crte. Ako imaš dovoljno brzu i preciznu ruku, dovoljno brze noge i dovoljno brzo oko. Ako možeš reternirati i pasirati. Agassi je sve to imao i sve to mogao. Agassi se smatra najboljim reternistom u povijesti igre, a njegova koordinacija oka, reakcije i ruke je gotovo nevjerojatna. Isto tako na njegovom odlasku BBC je za Andrea rekao kako je Agassi vjerojatno najveća svjetska zvijezda u povijesti sporta.
Prvi koji je prepoznao buduću zvijezdu, talent kod četverogodišnjeg djeteta bio je veliki Pancho Gonzalez. Natjerao je Jimmyja Connorsa da "isproba" četverogodišnjaka, a Mike Agassi, Andreov otac i bivši iranski olimpijski reprezentativac u boksu, shvatio je poruku.
- Išli smo od kuće do kuće u Las Vegasu, tražili ono pravo. Nije ga zanimala kuća. Prolazio bi kroz njih do stražnjeg dvorišta i mjerio ima li dovoljno prostora za tenisko igralište. Prva koja je imala dovoljno veliko dvorište, postala je naša kuća. U njoj smo stanovali 15 godina - prisjeća se Agassi. Nekoliko godina kasnije, u dobi od 13 godina, otišao je u slavnu tenisku školu Nicka Bollitierija. Trebao je ostati samo 3 mjeseca, jer samo za toliko je Mike Agassi mogao priuštiti. No, nakon samo pola sata što je Nick Bollitieri gledao Andrea kako igra, nazvao je njegovog oca i rekao da mu ne šalje nikakav ček, da će Andre ovdje biti besplatno, tvrdeći kako je Andre najtalentiraniji igrač kojeg je ikada vidio.
Na početku karijere bio je daroviti klinac koji je gubio velika finala. Nakon što je kao favorit gubio u finalima Roland Garrosa 1990. od Andresa Gomeza i 1991. od Jima Couriera, nakon što ga je Pete Sampras pobijedio u finalu US Opena 1990., svi su se pitali hoće li Agassi ikada napraviti nešto veliko. Odgovor je stigao dvije godine poslije, na turniru koji je najmanje volio, a koji je s godinama naučio poštovati. U finalu Wimbledona 1992. Agassi je osvojio prvi od osam Grand Slam naslova, pobijedivši u pet setova Gorana Ivaniševića, programiranog pobjednika na svetoj travi All England Cluba, što će se dogoditi tek devet godina poslije, protiv svih logika. Agassi je bio među prvim čestitarima.
Tada je već bio transformiran. Više nije bio showman iz Las Vegasa. Iza njega su bili dani "Agassimanije" u kojima su curice vrištale zbog njegovih izblajhanih uvojaka, dani kad je bilo važno pojaviti se na turniru, uzeti garanciju i što prije odmagliti. Privatni zrakoplov, kojim je putovao na sve turnire na koje je mogao, čekao je s upaljenim motorima. Iza njega su ostale i dvije velike ljubavne priče, veza s Barbarom Streisand i propali brak s Brooke Shields, zbog koje je dugo patio i došao na rub odlaska iz tenisa. No, na sreću, Agassi se vratio još jači. Danas, on je u braku sa Steffi Graf, s kojom ima dvoje djece, sina Jaden Gila i kćer Jaz Elle.
Andre Agassi osvojio je u karijeri apsolutno sve što jedan igrač može poželjeti. Po tome je i dan danas jedini igrač u povijesti kojem je sve to uspjelo.
Tako je Andre osvajač 8 Grand Slam titula, osvajač sve četiri Grand Slam titule na 3 različite podloge. Osvajač finalnog Masters turnira, osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Atlanta 1996.godine), osvajač Davis Cupa (1990., 1992.), bio u karijeri broj 1 na svijetu, završio godinu kao broj 1 na svijetu, osvojio je čak i jedan turnir u parovima. Istinska veličina tenisa. Upravo zbog toga Andre Agassi 09.je srpnja 2011. godine primljen u Kuću slavnih, u International Tennis Hall of Fame u Newportu, Rhode Island. Potpuno zasluženo.
U karijeri je osvojio ukupno 68 turnira u singlu (od toga 60 na ATP nivou), osvojio je već spomenutih 8 Grand Slam naslova (Wimbledon 1992., US Open 1994. i 1999., Australian Open 1995., 2000., 2001. i 2003., te Roland Garros 1999.godine).
U karijeri je odigrao 1144 meča u kojima je ostvario skor od 870 pobjeda i 274 poraza.
Ostvario je i postavio mnoge rekorde koje su tek godinama, godinama kasnije neke su uspjeli srušiti Roger Federer i Rafael Nadal, a neki i dalje stoje. Agassijevo rivalstvo sa Peteom Samprasom smatrano je jednim od najvećih u povijesti tenisa, na kraju karijere 20-14 je bio skor u korist Pistol Petea.
Iako se prvim pogledom na njegove brojke tako ne čini, Agassi je mogao i još puno, puno više. Primjerice svoj prvi Australian Open odigrao je tek nakon 8 godina karijere, a u karijeri mu zasigurno nisu pomogle ni brojne ozljede i operacije, no Andre se uvijek iznova vraćao i pokazivao i dokazivao da je najbolji.
Njegov stil igre bili su agresivni napadi sa osnovne linije. Vjerojatno ne postoji nitko tko je to radio bolje od njega. Bio je najbolji reterner u povijesti igre. Radio je konstantan pritisak na suparnički servis, a u polju je diktirao svaki poen i snažnim, preciznim udarcima „razvlačio“ suparnika od kuta do kuta te ga tako umarao i završavao poene ili winnerom ili prisiljavanjem protivnika na pogrešku. Upravo zbog tog stalnog pritiska koji je stavljao na protivnike dobio je nadimak The Punisher. Takav način igre omogućavali su mu odlična fizička pripremljenost i kretanje, te nevjerojatna koordinacija oka i ruke i udaranje lopticu u njenom dizanju ili najvišoj točki putanji.
Andre Agassi je posljednji Grand Slam naslov osvojio u Melbourneu na Australian Openu 2003., na mjestu koje je, kako sam spomenuo, dugo izbjegavao, a onda osvojio u prvom pokušaju 1995. i zaljubio se - na prvi pogled. U Melbourne je jedini put uspio pobijediti Petea Samprasa u Grand Slam finalu. Devedesete su bile njihove. Zbog Petea Samprasa je tugovao, možda i ostao toliko dugo. Na njega je mislio kad je u pustinjama Nevade nizao kilometre i radio na svom tijelu pod budnim okom Gila Reyesa, čovjeka koji je postao njegov fitness trener, ali više od svega prijatelj. Jedan od onih kojima bi povjerio svoj život. Reyes mu je omogućio drugi teniski život, natjerao ga da promijeni navike, pokazao mu je da samo fizički moćan može igrati onakav tenis kakav je oduvijek želio. I što je bio stariji, sve je više trenirao.
- Andre je čovjek koji je trebao izazov. Ja sam ga stavio pred izazov. Svake godine sam podizao letvicu. Svaki put me iznenadio i sve izdržao.
Andre Agassi bi sigurno još trajao da ga nisu stisle godine. Leđa su odavno, još prije četiri godine, prvi put poslala poruku. Danas je došao do tog stadija u kojem je trebao četiri injekcije kako bi uopće izašao na teren u svom posljednjem nastupu. Otac je želio da Andre odustane nakon pobjede nad Baghdatisom.
- Nisam došao da bih odustao. Da sam to želio, onda bih to napravio davno prije - poručio je Andre.
Posljednji meč je odigrao protiv Nijemca Beckera. Ne Borisa, već Benjamina. Tenisača koji je morao do glavnog turnira kroz kvalifikacije, 112. na svijetu. Iako je možda trebao završiti s Baghdatisom, i u ovakvom kraju postoji nekakva logika. Prvi meč koji je odigrao na US Openu izgubio je od Britanca Jeremyja Batesa, tada 144. na svijetu. Između Batesa i Beckera na US Openu je ostvario 24-0 protiv tenisača koji su bili ispod 100. mjesta. Kako je počeo, tako je i završio.
Otišao je u suzama, pred najdražim navijačima, na turniru s kojeg u 20 godina karijere nikad nije izostao.
- Nosili ste me , pomogli ste mi i da odem onako kako sam želio.
Više neće morati na injekcije.
- Sutra ću se probuditi i neću mariti za to u kakvom sam stanju. To je tako dobar osjećaj.
Nije otišao kao Pete Sampras, kao pobjednik US Opena, ali je otišao onako kako je želio. Čak i oni koji ga nisu voljeli, moraju mu se pokloniti. U tenisu je ostavio neizrecivi, nemjerljivi trag. Svojom igrom, svojim postignućima, svojom osobnošću.. Andre Agassi, jedan i neponovljivi.