Pogledaj jedan post
Old 05.01.2009., 16:26   #3
ne bih živjela sa svekrvom pa da mi život o tome ovisi.

ma ne bi niti sa svojom materom živjela nakon što rodim.

ni sa kime.

idem sama živjeti negdje u šumu nakon poroda jer mi svi idu na živce.

a ono... serem bezveze.


al , da. ..ne bih podnijela da mi babetina sere nad glavom bilo da je njegova ili moja mater, imale su svoju priliku da nas odgoje i nek lagano odjebu od mog djeteta.
još mi samo fali da me nakon poroda netko ujebava u mozak kako dojim ili kako nosim dijete.
a da mi kasnije nameće totalna sranja i gluposti djetetu na mozak, npr ja se trudim učiti svoje dijete nekim normama i onda mi se uplete neka zatucana tuketina i zasere sve za što se trudim.

ma da. omča oko vrata sad dok sam trudna mi se čini najbolje rješenje.
al šta ću kad volim svoje dijete pa ne želim ga ubiti skupa sa sobom.

EDIT- X woman..ne mogu ti pomoći.ne znam zašto živiš sa svojima. nije ti baš dobra financijska situacija?
vjeruj. nije niti meni. studentica sam.
al iskreno...živjela bih radije u rupetini nekoj al samo da sam na svom nego da trpim nečiju mentalnu tiraniju prije i poslije poroda.
sad niti ja sama ne znam ni što ću ni kud ću jer mi je dečko ponudio da živim s njegovima.
isprva sam se bezveze oko toga dvoumila..i tek onda mi došlo do mozga da bih se jednostavno U-B-I-L-A... da moram živjeti s njegovim starcima jer jedva čekam da se svojih riješim kamoli ću još tek upadat u neku novu obitelj koja ima svoje rituale i svakodnevice ... ma daj... katastrofa.
idem se bacit s katedrale.
__________________
"All I know is the child is my warrant and if he is not the word of God, then God never spoke..."
Death-of-Art is offline  
Odgovori s citatom