u potpunosti se slažem s tobom, imam osjećaj da u našj lijepoj državi više ništa nije važno, osim koliko si veliki vjernik i koliko često ideš u crkvu!
Dobro "jasno" mi je da se nekada branilo i bla bla bla, ali nakon devedesetih je postalo in vjera, crkva, krunice, milodar ......
Od malena ih "vučemo" po crkvama umjesto da ih pustimo da se igraju i uživaju dok mogu.
Kako je moguće da recimo dijete neke druge vjere mora biti na vjeronauku u nekim školama i mora obaviti sve sakramente, inače ga cijelo selo grdo gleda, danas u demokraciji! Ruku na srce ja nisam vjernik, ali mislim tj. gotovo sam sigurna da ću svojem djetetu pustiti da bira! Nemam ništa protiv vjernika ni vjere, ali naravno sve u umjerenim dozama i s ukusom (i sve u svoje vrijeme), tj. da čovjek zna razgovarati o nečem drugom osim o bogu!
