Quote:
nausikaja123 kaže:
Mislim da bi se tu odredila kolicina emotivne boli koja ti je nanesena trebalo bi znati kako te je ostavio, te kolika ti je tolerancija pema emotivnoj boli, prema nekim tvojim osobnim karakteristikama.
Pa zato sto ti je bol, htjela ti to ili ne, nanesena. Ovim svojim stavom ti tu bol pokusavas prikriti, zar ne? Zato sto mislis da je to vrlina dostojanstva.
Nemoj se ljutiti, malo cu to grublje reci, samo radi efekta, no takvo dostojanstvo meni granici sa najvecom gluposti.
Vrlo jednostavno: ako te boli, reci 'au'
Ako te netko povrijedi, ponizi, pa onda josi razljuti? pa valjda ces pokusati naci nacina da te sve svoje emocije izrazis. Ili ces ih progutati?
Nemoras psovat, razbijat tanjure, urlat. Svatko ima svoj nacin izrazavanja ljutnje.
Mala djeca to fenomenalno rade - stvarno bi mi odrasli puno toga od njih trebali uciti.
Dobro, ali ne ovisi sve o tebi, zar ne? Naravno da je lijepo da zavrsi na dostojanstveni nacin, no to trebaju zeljeti i jedna i druga strana.
Ti hoces dostojanstveno, a on ljut, bijesan povrijedjen. Sto onda?
|
Nema smisla da se sad stupnjuje tko je koliku emotivnu bol preživio.
Moje uvjerenje da sam 2x u životu dostigla nekakav limit za koji vjerujem da je emotivna bol-jako velikih razmjera i nekakvom objektivnom oku.
To što ne gadim ljude koji su priuzročili tu bol-ne znači da ju nisam doživjela ili kako ti to lijepo kažeš- da ju prikrivam.
Ne.
Nisam tip od histeriziranja i sa vremenom pokušam stvar sagledati i iz drugog kuta.
Istina je da svatko na bol reagira različito,ali ne mislim da je glupo ne reagirati sa -auuuu,boli me..-
Na kraju balade razgovor je bio o gađenju ljudi koji si nekoć volio pred drugima,a i o pogledu na njih u vlastitim očima.
Moje negovorenje ružnog o mojem bivšem ne znači da ja tu vezu nisam odbolovala i isplakala.
Dostojanstveno tugovanje.
To bi bio moj fah.
No,nije to moja zasluga.
Ne.
Nekako sam uvjerenja da sam se rodila takvom.
Ovo tvoje zadnje pitanje - pa većinu života sam se odmicala od bijesnih ljudi...
meni je to tako jednostavno.
Kad se ignorira moja želja za mirom - Bogu hvala živimo u pravnoj državi.
De na kraju te molim-objasni mi to prikrivanje boli?
Kako to izgleda?
Meni je to prikrivanje boli obična floskula.
Kad te boli,istinski boli-nitko nije u stanju odglumiti sreću.
Evo ti primjer-sa svojom obitelji nemam kontakta 6 godina.
Naravno da boli i bolit će uvijek.
To što ja ne dramim-tako ste nepravedni,auuuu boli me i sl-ja prikrivam bol?
Kome,zašto bi ju prikrivala?
Ponašam se normalno od prvog dana do danas.
Nikad ružno o njima nisam pomislila niti rekla.
Nema ljutnje.
Samo neka tuga što je takav život.
Nadam se da sam jasnija
