eto me na mojoj trenutnoj temi
iako sam u prirodnom mene trenutno ovo ubija više nego čekanje bete. doslovce.
svaki dio postupka ima svoj faktor za živčane slomove - trenutno je najveći strah da ću odovulirati prije punkcije. onda uspoređujem veličine folikula sa prijašnjim posupcima i paničarim još više
sutra kad dođem na stol i ako kažu da je folikul još tu počinje nova panika - šta ako je prazan?!?
ni bol punkcije nije toliko jeziva kao ta misao u glavi..
naravno ako uspijemo dobiti js počinje opet nova drama - hoće li doći do fertlizacije?
i opet nespavanje do poziva labu i opet uspoređivanje sa prijašnjim postupcima.
a ja sam kao kuler, moš mislit!
evo trenutno se ne mogu natjerati niti na ručak jer me tepu žiFci..
