Quote:
Sandrija kaže:
Endometrioza nastaje iz maternice.
Maternica ljušti krv za vrijeme menstruacije (znaju i male ptičiće
na grani, ne treba im fakulteet),
prema toj logici menstruacija još više boli ako maternica
ima izraslina,
nadalje kod endometrioze je bol često kronična zbog čvrstih cista na jajniku.
I tko može 100% tvrdit da se te endometrične
cistice ne mogu pretvorit u zločudno?
Tako da.
Ginekologija mi nije struka, ali dermoidne ciste su dobročudni tumori jajnika?
|
Pošto osobno imam dijagnozu endometrioze, a i šira okupacija su mi maligne bolesti, objasnit ću ti.
Endometrične ciste mogu nastati bilo gdje u tijelu (najčešće se to radi o trbušnoj šupljini) jer tkivo endometrija (sluznice maternice) iz nepoznatih razloga počinje rasti van nje i uslijed utjecaja hormona krvariti kad je vrijeme menzesa, a pošto ta krv za razliku od one u maternici, nema kamo izaći vani iz tijela to uzrokuju razne promjene kao što su: unutarnje krvarenje, upala, bol, ožiljci ili neki drugi simptomi na organima koji nisu dio ženskog spolnog sustava (mokraćni sustav, probavni sustav, središnji živčani sustav). Sama proširenost bolesti i njen nastanak
nema nikakve direktne veze s menzesom i krvarenje kao takvim, te menstrualnim grčevima kao takvim, a bogami ni s nastankom dermoidnih cisti što si isto navela u korelaciji, već kolanjem stanica endometrija tijelom koje se onda prime i začahure na nekom od unutarnjih organa. U suprotnom bi sve žene imale endometriozu (jer sve žene barem jednom iskuse bolniji menzes), dapače, mogli bi endometriozu prevenirati vrlo lako (jer bi i znali njen uzrok). Jedini način da se stvar stavi pod kontrolu jest stavljanje tijela u stanje umjetnog klimaksa, tj. "gašenje" rada jajnika kontraceptivnom terapijom, no to ne rješava problem, na žalost.
Dermoidne ciste ili ti teratomi spadaju u skupinu novotvorina jajnika koji potječu iz spolnih stanica jajnika (druge vrste su epitelno-stromalne novotvorine i novotvorine specijalizirane strome jajnika), i čine 97% svih novotvorina spolnih stanica jajnika.
Dijelimo ih u zrele, nezrele i monodermalne.
Zreli teratomi su dobroćudni i građeni od tkiva koja su se razvila iz svih triju zametnih listića. Najčešće sadržavaju cistu, stoga su i poznati pod nazivom dermoidni teratomi jajnika ili dermoidne ciste. Obično su unilokularni i zahvaćaju oba jajnika. U šupljini teratoma se obično nalazi loj i dlake. Stijenka ciste građena je od struktura kože s različitom količinom dlaka, a može se pronaći i protuberantia Rokitansky (vidi sliku dolje), polipoidna masa koja se proicira u lumen ciste i može sadržavati zube, te hrskavično i koštano tkivo, među ostalim. Mikroskopski je ovaj tip teratoma satkan od svega mogućega, struktura dermisa i žlijezda lojnica, korijena dlaka, masnog i vezivnog tkiva, zrele glije, hijaline hrskavice, sluznice probavnog i dišnog sustava, pa i tkiva štitnjače. Rijetko može nastupiti maligna transformacija, od toga najčešće naravno planocelularni karcinom.
Nezreli teratom je zloćudan i građen od različitih somatskih tkiva u različitim stupnjevima zrelosti, te mikroskopski mogu podsjećati na tkivo embrija ili fetusa. Tumori su veliki, glatke i napete vanjske površine, tipično jednostrani. Solidne su građe, a mogu se naći i žarišta nekroze i krvarenja, te cistična žarišta.
Monodermalni teratomi se rijetko pojavljuju, a građeni su od tkiva podrijetlom iz samo jednog zametnog listića. Najčešći su struma jajnika i karcinoidi, gdje struma makroskopski i mikroskopski izgleda kao tkivo štitnjače i može izazvati hipertireoidiziam, dok karcinoid nalijuje na karcinoide u probavnom sustavu, luči 5-hidroksitriptamin i može izazvati kliničku sliku karcinoidnog sindroma.
Zreli se pojavljuju najčešće u generativnoj dobi, nezreli u drugom desetljeću života, a teratomi s većim udjelom nediferenciranih tkiva imaju lošiju prognozu.
(Izvor)
Daklem, dermoidne i endometrične ciste nemaju veze jedna s drugom niti po načinu nastajanja niti po staničnoj tvorbi i ne nastaju radi menstrualnog krvarenja.
U životu nema 100% garancija za ništa pa tako ni za to da se endometrične ciste ne mogu pretvoriti u neoplazmu. Ono s čim mi danas možemo raspolagati su odeđene statistike koje se rade na temelju dugogodišnjih proučavanja bolesti i one govore da su takve pojave izrazito rijetke ( a rijetko je, po WHO odrednicama, sve što ima pojavnost manju od 1 osobe na 100 000 stanovnika).
Eto, nadam se da su sad stvari malo jasnije.