Quote:
talerman kaže:
Budjenje Bude je bilo naglo i sveobuhvatno. Posle tog budjenja, on vise nije mogao da spava, jer je njegova svest u tom trenutku doprla do samog ruba univerzuma... Takvo iznenanadno i sveobuhvatno budjenje, nije za svakog. Vecina ljudskih bica bi napustilo ovozemaljski vid postojanja sa takvim naglim budjenjem. Mnogi ljudi i umiru tokom spavanja bez vidnog razloga - njihovo srce jednostavno prestane da kuca. To ne moze biti slucajno i ja mislim da to cesto ima veze sa naglim budjenjem. Ljudska bica se nalaze u prilicno niskoj ravni - kada bi nam se prikazao najvisi andjeo u svoj svojoj lepoti, nase srce ne bi to izdrzalo. Kada bi nam se ukazala prilika da se prosetamo iznenada po visokoj tacki najviseg sefirota, ne bi bilo te sile vise koja bi nas gurnula nazad na Zemlju...
...Ko izadje iz programa, taj je zavrsio posao.
|
Ne bih olako ulazio u raspravu do koje je granice došla Budhina svijest (premda vjerujem da je "išla visoko"), jer do sada nijedno ljudsko biće nije dosegnulo krajnje limite sjedinjenja s univerzalnim. Problematika koju želim naglasiti je kako itko, ma koliko ustrajan, iskusan i napredan mistik bio može tvrditi da je dostigao krajnju granicu, ako nema nikoga tko je tu prije bio da mu to potvrdi. Da, jedan takav mistik
može vjerovati da je dosegnuo jedno s Bogom, no je li to baš tako? Penjemo li se uz planinu čiji nam je
vrh u magli, kad dođemo do izuzetno velike visine, prvo što promislimo je da ima
još malo do vrha. Je li baš tome tako? Je li Budha postigao onaj najviši stupanj ili je bio "samo" na izuzetno visokom koji ga je ispunjavao blaženstvom, obuzimao ga i sjedinjavao s Jednim? 100-ti kat na zgradi je zbilja visoko u odnosu na svijet koji je u prizemlju, ali što ako ima 200 katova? Budha jest bio daleko iznad, ali nitko ne može tvrdit da je bio tamo gdje je mislio da je, niti to može opovrgnuti.
"Mnogi ljudi i..." = Sorry, mislim da se ovdje stvari ipak previše trivijaliziraju.
Ovo za anđele i sefirote si u pravu, barem ako uzmemo u obzir ono što stoji u relevantnoj literaturi.
"Ko izađe iz..." = ista stvar kao i ranije, kako možeš znati jesi li doista "vani"? Npr. uzmemo li prstenastu strukturu koja se sastoji od dva prstena jedan unutar drugog; izađeš li iz prvog prstena, ostaješ unutar drugog, a nisi "vani". Pitanje je, ako čovjek može savladati prvu prepreku koja je bliža njegovoj duhovnoj ravni, može li uopće primjetiti drugu? Naravno, razvojem duhovnosti on može spoznati drugu, ali zašto bi se dalje razvijao ako misli da je postigao cilj?