Pogledaj jedan post
Old 18.09.2009., 07:19   #19
Ja sam nekada imala rak.
Kada su mi rekli imala sam tada bebu od 9 mjeseci.
Par dana jesam otplakala i bila u polusvjesnom stanju.
Nisam jednostavno vjerovala da se to meni događa, čekala sam kada ću se probuditi iz te nočne more.
Ali bila je stvarnost.
Davali su mi razne savjete sa strane o alternativi.
No, kako sam ja skeptik po tom pitanju nisam ni pokušavala.
Samo sam rekla "vadite to van".
Nisam imala puno vremena za razmišljanje i tugovanje.
Imala sam tada bebačicu koja me trebala, ugovorila termin za operaciju na institutu za tumore i operirana.
Poslije toga terapije i danas 5 godina kasnije mogu reći da sam zdrava
Mene je valjda vukla ta želja da gledam svoje dijete kako raste.
Nisam ni razmišljala previše o smrti.
Sjećam se da sam par sati prije opreracije napisala pismo svom tada malom djetetu ali to je bio trenutak slabosti i straha taj tren.
Uglavnom uz pozitivno razmišljanje sve je prošlo dobro.
Poslije kroz ove godine svaki puta kada bi me stavili ispod onog facking aparata koji mi snima tijelo da vidi jel imam negdje metastaze znam da sam bila skroz smirena i kako je aparat prelazio preko mene ja sam stalno ponavljala u sebi: ma ja te se ne bojim. Hebi se.
Danas sam samo na ambulantnoj kontroli.
Normalno imala sam povremenih stresova kada su markeri bili ipak lošiji, jer mi se potrefila i rastava braka pa sam bila u komi.
Tada su mi rekli da uzmem bolovanje i da se samo sebi posvetim. Poslušala sam ih.
I uspjelo je.
Držim svima fige koji to prolaze.
I nemojte da osoba koja to prolazi bude sama. Budite mu potpora.
Ja ju na žalost nisam imala.
__________________
Toliko smo postali jedno da kada jedna od nas plaće, druga osjeća okus soli....
Samojedica is offline  
Odgovori s citatom