[ubijena]

Ljudi moji, nemam se kome obratiti, s nikime popričati.. Obiteljska situacija mi je u rasulu i sad mi se desilo ono čega sam se uvijek pribojavala.. zatrudnila sam.. 23 su mi, uvijek sam pazila, ali zalomilo se. Možda je ova tema prožvakana već 5 tisuća puta.. ali ne znam što da radim jer pobačaj treba obaviti što prije.. A ne mogu oduzeti život, a opet, dijete nema blistavu budućnost jer moj / naš (mene i dečka) život je daleko od sređenog. Ali birati između sebe i djeteta... Da li je tio uopće upitno. I da li uopće ostati uz dečka koji je brižan i drag i stariji, ali se u ovoj situaciji ponio papučarski. Jer, nije spreman.. A vidi u kakvom sam stanju i ne mogu na pobačaj, a ne nalazi riječi niti se nije založio za to da pokušamo naći rješenje kojim nećemo prekinuti nečiji život... Možda tog rješenja nema, ali ne mogu to nositi na savjesti.. i da li ga ostaviti radi ove situacije (jer nije odreagirao muški nego je odluka sasvim na meni)... oprostite mi forumaši... i pomozite.. iako znam da pomoći nema.. ne razumijem ginekologe koji to obavljaju svakog dana... kako to preboljeti.. nikako...................... oprostite na ovoj temi..