Susret
Bilo je rascvjetano proljeće.. Miris zelenila koje se budi, sunce koje je napokon priredilo predstavu za sve koji su se izvukli iz sivila zime. Dan je bio savršen za putovanje. Imao sam tada, sada mi tako davnih i neuhvatljivih, 17 godina. Spremali smo se na školski izlet u Veneciju, 2 autobusa i lagana vožnja s društvom, puno prilike za smijeh i zabavu - dodatno inspiriranu prirodom koja se napokon probudila i ubrzala kolanje života venama.
Smjestio sam se na kat (kao mr. glavni zabavljač
), na prva sjedala i dobrim dijelom puta zbijao šale, glupirao se i bio... pa bio jednostavno 17 godišnji dječak s glavom u oblacima i savršenim idealima iz knjiga i filmovima u kojima prava ljubav uvijek pobjeđuje. Negdje na pola puta shvatio sam da vidim nepoznata mi lica, neke djevojke su mi se smijale par sjedala dalje, što se naravno nije moglo propustiti... Otišao sam se upoznati, jedna plava, jedna crna, jedna crvenokosa. Cure iz iste škole, samo s različitim rasporedom, zato ih nisam znao. Znao sam odmah da me nešto nevjerojatno vuče k curi crvene kose, prekrasnim osmjehom kojeg sam joj obožavao natjerati na te mekane, prefine, savršene usne, od prve minute. Nastavio sam sa razgovorom i zbijanjem šala do kraja puta, stigli smo u prekrasnu Veneciju.
U Veneciji se nisam odlijepio od trojke, kretali smo se u grupi, razgledavali kanale, popili kavu na trgu sv. Marka, razgledali par izložbi... Zabavili se. Da ne duljim previše, sa svakim osmjehom i pogledom koji sam razmijenio s Njom, nešto u meni se budilo, iz tinjanja pretvorilo u plamičak, iz plamička u vatru i na kraju u buktinju koju nisam mogao obuzdati... Bio sam potpuno svladan već kad smo bili na putu kući, nisam se mogao ugasiti.. Ni narednih dana nisam je mogao izbaciti iz misli.
Početak
Kako je to bilo vrijeme bez mobitela, morao sam je uhvatiti u školi i morao pozvati van. Moja noge su bile odsječene dok sam izigravao frajera i pokušavao kontrolirati drhtanje glasa kad sam je pitao da li hoće samnom na kavu.. Gledao sam je u oči, vjerojatno crven kao trešnja, i nadao se da osmjesi nisu značili nešto krivo.. Rekla je da hoće, što mi je natjeralo na lice osmijeh od uha do uha iduća 2 dana dok sam čekao da se sretnemo.. Bilo je prekrasno. Imala je samo 16 i bila je zabavna, bila je neiskvarena i bili smo u svojem svijetu od prve minute.
U idućih nekoliko mjeseci postali smo "oprepoznati i dosadan" par koji se viđa pod svakim odmorom.. Koji se nalazi svaki dan poslije škole i za kojeg su me i profesori znali zezati. Nije me smetalo, bio sam apsolutno i potpuno zaljubljen, sunce je sjalo, svijet je bio savršen. Savršenstvo se nastavilo i idućih godinu dana, uživao sam u poljupcima (samo poljupcima
) i dijelio sve svoje s njom.
Prvi put
Idućeg ljeta otišli smo zajedno na more... Jedne tople, mirišljave, borovim iglicama pokrivene ljetne noći, išuljali smo se na noćno kupanje. Mjesec je bio pun, nebo prepuno, prepuno zvijezda. Bio je početak osmog mjeseca i zvijezde padalice svakih su nekoliko minuta upotpunjavale nebesku predstavu. Skinuli smo se (prvi puta do kraja), i ušli u toplo more... I sa svakim pokretom iza nas u vodi se iskrilo, kao da su zvijezdice bile i u vodi. Kasnije sam saznao da to ima neke veze s nekim planktonom, čime li već, ali bilo je nevjerojatno. Dok sam je grlio more je tiho šumilo, zvijezde su padale na nebu načičkanom zvijezdama i sve oko nas je sjalo kod svakog pokreta.
Smijao sam se, i ljubio te njene usne kao da nema sutra, kao da nikad neću vidjeti sutra i kao da je to najbolja noć mog života. I, dok sada pogledam, mislim da je to i bila.
Polako smo se izvukli iz vode, sjeli na naš ručnik, obrisao sam laganim pokretima, ljubeći svaki djelić njene kože koja se polako sušila, i... Budući da pravi gentleman ne priča detalje - bilo je prekrasno. Bilo je omamljujuće i nevjerojatno.
Veza
Sa svojom prvom velikom i prekrasnom ljubavi bio sam više od 3 godine. I nakon tog ljeta viđali smo se svaki dan i bili jednostavno ludi jedan za drugim. Epilog, i onaj šupendarski dio, došao je kad je ona završila srednju školu i otišla na studij.. S promjenom sredine i razdvojenošću, pretvorila se u drugu, neku meni nepoznatu i bešćutnu osobu koja me je prevarila, izbjegavala, lagala, slomila mi srce...
Od toga je prošlo puno godina, danas sam stariji i bogatiji za puno iskustava, za dosta veza i cura. Iako sam bio grozno nesretan godinu dana nakon prekida, iako nisam mislio da ću ikad kasnije voljeti, zaljubio sam se opet, i iako je i ta veza umrla (na jedan lijep i pristojan, koliko to lijep i pristojan način može biti), zadovoljan sam sobom i volim samog sebe, znam koliko vrijedim i što mogu. I makar mi vrijeme lagano prolazi, ne brinem se - znam da ću jednog dana ponovno osjetiti ono klecanje koljena, vidjeti sjaj zvijezda dok Neku ljubim i usnama i srcem, i da će sve biti u redu. Ako se to i ne dogodi idućih 50 godina, imam samog sebe, imam prazan papir (ekran
) i dosta vina da me utješi kad krene nostalgija za nekim davnim, mladim vremenima.
Eto, nadam se da je ovo ok za 1 post na LJES-u, mada lurkam vec duze vrijeme
