[proab]

tihonsee kaže:

potpisujem.
sve se može prilagoditi djetetovom ritmu.
a što se tiče shoppinga bilo čega osim špeceraja (tu starijeg često vodim sa sobom zato jer hoće ići), meni je puno draže i ljepše obaviti to samoj i u miru, dok muž doma čuva djecu. i djeci je sigurno zanimljivije doma se igrati ili otići van u šetnju s tatom.

ja sam u takvim situacijama kakve ti opisuješ probudila starijeg tako da idemo vani otprilike u ono vrijeme kad se mlađem prispava. hoće li spavati pol sata manje ili više, mislim da ne igra presudnu ulogu. tak i tak poslije navodiš da ih oboje budiš kad te muž zove da dođeš po njega.
a ovo s mužem bih ja riješila tako da ne dolazim po njega. ne znam, možda tvoj muž radi daleko, ili nema javnog prijevoza, ali mene moj nikad nije tražio da dođem po njega. a treba mu 1h i 15min od posla do doma.
kod nas je dnevno i noćno spavanje uvijek u pidžami i vreći za spavanje i u krevetiću.

Ne znam, mozda se i moze sve prilagoditi njihovom ritmu, ali ako se mene pita obiteljski zivot je vise-manje kompromis svih na sve. Pa ako mala ima nesto fiksno u 09:00 (npr. trenutak dolaska u vrtic) a spava do 8 inace onda se trudim ne forsirati nista prije tog roka a pogotovo ne svaki dan. To da joj nece faliti sat sna - mozda nece, ali ona je ako je probudim a spava joj se toliko lose volje i nervozna da na kraju iako sam je probudila sat ranije maltene dodjemo na isto u koliko izadjemo jer utrosim tonu vremena na udobrovoljavanje (crtici, mazenje, blablabla) i obavljanje predradnji (zubi, umivanje, oblacenje). Spram toga mi je 15-ak minuta nosanja malog da ne cendra jer je umoran prakticno nista.

Ovo s budjenjem nakon 10 minuta je naravno bila iznimka (bas je bilo dan prije - da dodjemo po njega - ne vidim zasto bi on gubio sat vremena na javni prijevoz ako smo mi po njega za 15 minuta, da ne spominjem udobnost putovanja) ali meni se u zivotu jednostavno stalno nesto takvo desava, valjda zato sto se ni ne trudim pretjerano da se ne desi. I kao sto sam napisala, normalno funkcioniramo iako po danu ako ne ide u vrtic iz ducana i igranoice/parkica dolazimo doma izmedju 12h i 15h pa onda rucak (ili je vec zaspala u autu pa je rucak nakon spavanja). A mali - on jede kad uhvatim cajta, a ako je nervozan zbog neispavanosti stavim ga u sling pa odspava u njemu i onda je opet ok.

Stowaway kaže:

Jooooj, daj, pliz, sjaši s patetikom
To što tvoji klinci uživaju u šopinzima ne znači da uživaju svi.
Nemoj reći da nikad nigjde nisi vidjela jadno cendravo dijete koje se otima, cmizdri, plače, koje je sve rumeno i zajapureno u kolicima jer se nitko od vrlih roditelja nije sjetio skunuti mu jaknu/šal/rukavice na +27°, kojem se za utjehu uvaljuje vrećica smokija ili pecivo, a ono bi ustvari nešto drugo. Ono bi hodalo, dodirivalo, trčalo, istraživalo... bilo bi dijete.
Eto, meni se to ne sviđa.

OK, malo sam pretjerala. Ali stalno susrecem tu frazu da dijete "ne vode u shopping" kao da je shopping i shopping centar neko posebno zlo. Meni je to najnormalnija stvar, djeca idu od pocetka, (mali u marami s dva tjedna npr bio u Getrou - jer smo isli baki i dedi pa nam je bilo usput obaviti ducan). Navikli su oboje i nisu nista vise/manje nervozni nego inace ako ih uhvati "zuta minuta" a ona ih bogme uhvati i doma, i u parku, i kod bake itd. Svugdje je bilo nereda s plakanjem, i svugdje smo ih nekako umirili. Ducan nije po tome nista drugaciji od bilo kojeg drugog mjesta. Uostalom, ionako se vodi rasprava od dobrom odgoju, pa u to spada i to da znaju izdrzati kad im je malo dosadno i da se ne moze sve dirati isto kao sto ne moze se penjati na tobogan po toboganu onda kad je netko drugi vec gore i zeli se spustiti (a to je npr. borba i dan danas s njom nakon sto vec dvije godine idemo redovito u parkice). Jednom kad se naviknu na rutinu u ducanu je shopping sasvim uobicajena stvar, moja stavlja stvari u kolica koja joj dodajem, stavlja stvari na traku pri izlazu, dodaje karticu itd. Naravno, tu je i nasa tradicionalna rasprava o tome sto necemo kupiti (bombone, cokolade, igracke...) Da ne spominjem konstantno "A sto je ovo?" - "Paprika" - "A zasto?"

Jadno cendravo pretoplo obuceno dijete sam vidjala svugdje, u stvari najvise bas u setnji na +15 stupnjeva s kapom, salom i rukavicama i zabundano kao da je -15, dok mama sece u laganoj bluzi s jaknom prebacenom preko kolica. To ima veze s roditeljima a ne mjestom radnje, takvih roditelja ima posvuda u jednakim kolicinama.