[oona]

Draga Una,
tesko je odabrati prave rijeci, pronaci onu nijansu izraza koja bi imalo ublazila tvoju bol.

Ja je ne znam....
Znam da boli, znam da su jutra i veceri najteze, znam da je tesko gledati svijet koji se i dalje okrece na svoj nacin, znam da je tesko biti svjestan prolaznosti zivota.....kao da se nista nije desilo.

Ali je najteze pronaci u sebi i oko sebe odgovor na pitanje duse: Zasto?
Ono razdire do najdublji pora, ulazi u one kutke duse i svijesti za koje nismo ni znali da postoje....i boli, boli.

I to traje, i krug se zatvara, i boli, i podize i pada...sve u isto vrijeme.

Ja ti zelim da sto prije izadjes iz tog kruga pakla, da iskoracis iz zatvorenog kruga boli u ime tvojih najdrazih, u ime sebe same i tvoje Najmilije.
A ona je zasigurno trazila od tebe da ne places....jer je znala da je svoju majku sama odabrala, i znala je zasto.