Quote:
chocolatecookie kaže:
Nisam čitala topik, ali snažni su obrambeni mehanizmi ljudi kojima partneri ne izražavaju ljubav verbalno, rekla bih. Da mi partner kaže "ljubavi", baš partner, ne neki ljigavi jebač s kojim se povremeno koitalno družim zbog gangrene na kriterijima, trebalo bi me dat uspavat kad bi mi to bilo bljuvotina i "nedovoljno originalno".
|
Bi mi figu išta bilo čarobno što kaže ili napravi, da već sad nemam smiješak na usnama jer (opet) pišem o njemu.
Originalnost... više je to 'rijetkost', tj. 'imam li neku ideju koja nije tako često viđena', jer, inspiracije su svuda oko nas i svi pomalo 'krademo' i 'kombiniramo'.
Tražiti originalno troši energiju. Očekivati originalno... ne znam, ne doživljavam ljude oko nas kao velike inovatore.
Ono što jest važno je dobar tajming, njušenje što TEBI sad paše i treba. Zagrljaj koji je došao kad ti je trebao, znači više nego 100 drugih riječi i djela, koja nisu bila TO što sad trebaš. Još ako je došlo bez da si rekao ili hintirao, već je došlo time što te pozna, što te osjeća.... you've got a match
Uživaj u emociji i osjećaju da si voljen i željen.
Ako se ne osjećaš voljeno, nema ni te riječi ni tog djela koje će te uvjeriti da se osjećaš.
Stvar je rekla bih te neke vibracije/tona koji ide uz sve skupa + posebnost osobe i tako, hrpica malih faktora...
Ista riječ i isto djelo ne ostavljaju na nas jednak utisak kad dolaze od različitih ljudi. Makar nam bili dragi.
Warm & fuzzy je stanje uma, a ne izgovorena riječ ili pomaknuta ruka.
Warm & fuzzy dolazi iz osjećati jedno drugo.
To je nešto što nadiđe razumjevanje mozgom-raciom, nešto što nadiđe razumjevanje emocijama-čitanjem sebe i drugoga... To je nešto što dolazi skoro pa instinktivno, no svakako prirodno. Sadržava sve od navedenog u sebi, ali i više. Fali mi bolja riječ od 'osjetiti', ali, možda je i ona dovoljno dobra.
Ja sam shvatila/razumjela kad mi je frend svojevremeno pojašnjavao koju kompatibilnost je doživio, na razini apstraktnog shvaćanja sam imala hunch o čemu priča.
Kad sam doživjela isto, smijala sam se, jer sam točno znala na što je onomad mislio.
Pa, možda riječ 'osjetiti' je zbilja dobar izraz.
To bi bilo nešto poput onog 'osjetiš nečiji pogled na vratu', dakle, taj neki tip apstrakcije.
Neki bi rekli da tu ima i čitanja misli.
Više volim reći da se radi o toliko sličnim umovima da u istoj situaciji obave isti algoritam i dobiju isti rezultat
Al slažem se, ljepše zvuči čitanje misli....
Dakle, krivi tajming - što god da kaže/napravi - loše je i nije to TO.
Zabrijavanje na pogađanje što misliš - opet to nije TO.
Trpanje te u neke viđene obrasce da se on lakše snađe s tobom jer si slična nekom trećem - ni to nije TO.
Treba jedna osoba doživjeti i osjetiti drugu, i onda, sve rečeno i sve napravljeno - ostavlja za sobom warm & fuzzy trag, pričao on o sranju na poslu ili o tome kako imaš prekrasne oči
