Quote:
brankacro kaže:
Fatmino pismo Kerimu (koji više nije uz nju)…
Na dnu svega
kako te ponovno naći?
Zaslijepljeni ljubavlju
uzdizali smo se do neba
tamo gdje nema granica
tamo gdje vrijeme ne postoji
Sklopljenih ruku padam pred Boga
i živim našu priču
od koje je ostala samo jeka
Tajno kradući poljupce
i vremenu trenutke da produžimo vječnost
jedno pored drugog
bili smo u bajci koju smo smišljali zajedno
A sada
tvoja je Fatmagul ostala sama
i beskonačnost bez tebe ima svoj kraj.
Tamo gdje tuga prestaje
visoko među zvijezdama
tamo gdje je naše mjesto
čekam te
Dođi mi Kerime, vrati se!
Odvedi me u tamu ili među zvijezde!
Nestanimo
u izgubljenom kraljevstvu
jedno pored drugog
i još bliže
|
Prekrasni stihovi, a da ne kvotam sve i oni prethodni su divno napisani. Kako samo dobiješ inspiraciju za takve stihove, svaka čast na trudu, mašti i talentu.
