ej ljudi..u potpunosti razumijem kak vam je ://...imam takve probleme već godinu i nešt dana,a imam samo 17 godina
i nemam blage kak mi je to došlo,ne sjećam se baš..
ja sam u tolkom bedu zbog toga,kad sam kod kuće sve je u najboljem redu,crijeva su mirna i sve je ok..ali čim mama kaže da idemo nekamo,gotovo,u meni se sve iskomeša i crijeva rade ko luda...prvo dobim takve grčeve,koji doduše ne bole,al su fkt neugodni, a poslije obavezno moram na wc. grčevi se tolko čuju da samo izlazim u ona mjesta gdje sam sigurna da će biti glasna muzika
I sad,naravno,ja sam to rekla svojim prijateljima i svojima doma,i razumiju kad ne mogu nekamo ići...Al meni je tolko žao,imam osjećaj da mi život prolazi pred nosom sam tak...
Kak da se opustim,imate kakav prijedlog?