Evo mene iz Barcelone
Odusevila sam se gradom. Najvise mi je zao sto sam imala tako malo vremena, a toliko je stvari za vidjeti.
Tamo sam isla sa nekakvim ocekivanjima koja sam bazirala vise na dojmovima drugih, a manje na onome sto pisu vodici. Iznenadilo me sto mi Barcelona nije izgledala kao tipican mediteranski grad, sto uopce necu pisati pod minus grad je predivan, poseban, ocaravajuci, sa dusom, jedinstven
Barcelona je umjetnost.
Kako smo dosta kasno doputovali, prvu vecer smo prosetali La Ramblom i izgubili se u okolnim ulicicama; prije toga smo pojeli paellu i fantastican desert crema Catalana (kako mi je to finooooo) u jednom od restorana na obali. Sve to zaokruzili sangriom na Placa Reial trg okruzen kaficima koji je preko dana prepun turista, a navecer se moze vidjeti galerija najludjih lokalnih likova.
Slijedeci dan je bio posvecen setnji gradom i razgledavanju Sagrada Familia oduzima dah sigurna sam da nikoga ne ostavlja ravnodusnim. Steta je sto unutrasnjost izgleda poput gradilista. Kazu da je plan da se radovi zavrse do 2017-te, iako ni to nije realan deadline zbog nedostatka novaca. Nakon toga slijedila je posjeta Parc Guell-u, Gaudijevih ruku djelo odmah nakon Sagrada Familie. Park je bio zamisljen kao privatni posjed sa 60 kuca, puteljaka, parkom i spomenicima. Medjutim, samo su dvije kuce dovrsene i park je otvoren za javnost nedugo nakon toga.
Onda
La Pedrera. Stambena zgrada koja je jos uvijek podjeljena u apartmane, ali otvorena za javnost (naravno, nitko tamo ne zivi od 80-ih). Fenomenalna zgrada bez ijedne ravne linije. Casa Batllo nisam vidjela iznutra, na zalost, ali jednako je zanimljiva izvana. Gaudi je ostavio toliko tragova u Barceloni i grad zaista odusevljava tim detaljima.
U akvarij nisam htjela ici, vise mi se svidjelo lutati starim gradom i povremeno se izgubiti u malim ulicicama.
Jako mi se dopala goticka cetvrt tamo bih mogla lutati satima. Otkrili smo jedan od mnogih tapas barova u toj cetvrti i zadnju vecer se prejeli
ja toj hrani zaista ne mogu odoljeti.
Uspjela sam cak i nozice smociti u moru, iako vrijeme nije bilo bas previse lijepo, a i nije bilo vremena za izlezavanje na plazi.
Jos uvijek sam puna dojmova, jedva cekam da razvijem slike, i kad se jos neceg sjetim, pisat cu vise.