Ne znam sta da radim. Nece se moji nikada spametovati. Samo piju, kockaju, meni svasta govore svi, samo se svadzamo itd. Ne zelim ni da pamtim ni da se prisjecam sta sve rade i govore. Malo je falilo da danas razbijem prozor i da se krenem sjeci na njega. Razmisljam da i tablete neke popijem pa prezivim, prezivim. Ne mogu vise. Nazalost sam bolestan, bez primanja, nemam gdje itd., da pobjegnem od njih a ne bi mi ni dali, jer kao sta sam naveo zaustavljaju me, sprecavaju da odem, i prijetili su mi policijom i ludnicom jednom. Ne znam sta da radim. Kad se svadzaju izmedzu sebe mene krive za to. Istina jest ja pocnem davno prije njihove svadze da im prigovaram za ono sta mi sve rade jer ne mogu da sutim, nervne slomove mi izazivaju, a onda mene krive kao ja sam napunio ih i kao imaju problem sa mnom. Kako da sutim kad ni ne izlazim pa primoran da govorim sa njima. Kazem ne znam sta da radim.
