Za početak: u uvodnom postu od čovjeka se traži da odabere između
erotske poruke, uzbudljive koliko i robotizirani glas koji obavještava da ekspreksnobrzi vlak iz Vinkovaca kasni dva dana i tristo dvadeset minuta, i kromanjonske speedfuck poruke "daj pićke, znamda imaš". Elementarna
lose-lose situacija.
U ovom bi izjašnjavanju bilo i korisno i zanimljivo znati koliko su "glasači" uopće voljni i/ili u stanju pročitati/napisati išta duže od sms-forme (ne potcjenjujući pritom njenu zahtjevnost). Osim te činjenice, vjerojatno je posrijedi i generacijsko obilježje panične žurbe eda se ne bi propustilo nešto sudbinski važno i nepropustivo - to objašnjava sklonost (tako temeljito promašenom) izjednačavanju sporosti s dosadom i pretpostavljanju količine kakvoći. Po tom pitanju, nemajte straha: koliko god manijakalno pokušavali imati sve, biti sve, konzumirati sve (takoreći, "moraš skupit' sve" generacija
) - u tom ste ratu sasvim izvjesni gubitnici.
Možda je najbolji primjer naizgled paradoksalne činjenice da ćete upravo žurbom propustiti mnogokoju ljepotu, uvijek upotrebljivi primjer jestvina i napitaka: "spora hrana" ne znači višesatno čekanje u nekakvoj špelunki uz milozvučni glas Nede Ukraden, da se neobrijani konobar u masnoj odori napokon smiluje i donese splačinu koja se krije iza nekakvog nabrijanog
hoch naziva - u odnosu na takav prizor, utrpavanje kojekakvih fast-splačina itekako ima smisla. Isto tako, "sporost" u pijenju ne znači kukavičko-geekovsko odlaganje/izbjegavanje stana omamljenosti - postoji bitna razlika između sporog podavanja barem pristojnom konjaku, i ubijanja nekim otrovom čiji bi proizvođač trebao biti kažnjeno gonjen, a koji bi manju štetu počinio da se, umjesto konzumiranja, jednostavno opalite bocom po glavi.
Jednako je tako i s riječima: prijezir iskazan prema bilo čemu duljem od 160 sms-znakova, označava ili vlastitu nesposobnost uživanja u riječima, ili nenailaženje na nekoga sposobnog i voljnog sročiti vam riječi za uživanje. Ma koliko grozničavo i halapljivo grabio kroz život, u oba je slučaja takav čovjek osuđen na tužno propuštanje jednog velikog, neponovljivog i nezamjenjivog užitka.
Konačno, koliko je mlađahnih sms-freakova uspjelo koncentrirano doći do kraja ove (namjerno tako uobličene) plahte?