Ja sam završila osnovnu glazbenu školu (tad se zvala muzička
) na harmonici. Nakon završnog ispita sam nevoljeni instrument spremila u kofer, kojeg nakon toga više nije napustio (to je bilo prije 15-ak godina!).
Ne mogu reći da je to bila "bolesna ambicija" mojih roditelja.
Više vjerujem da se radi o mojoj tvrdoglavosti. Oni su mi omogućili da se bavim nečim (jer su smatrali da je to dobro za mene), a meni je bilo neshvatljivo da ne završim započeto
koje je to bilo mučenje!!! I mame koja je plaćala, i profesorice koja je prekretala očima i mene koja sam markirala i izbjegavala susrete mame i profesorice!!!
E, da... Ja sam htjela svirati gitaru, ali na upisima više nije bilo mjesta... Pa sam 6 godina razvlačila mjeh
Sve ostale aktivnosti sam voljela (engleski, dramsku, mlade matematičare, vjeronauk, radio amatere, stolni tenis, pjevanje...)
E... Gdje mi je sad ta energija...
