[contradiction]

MrBlc kaže:

Pod uvjetom da je ista struktura bila tad kodirana. Ako je u začetcima života struktura bila jednostavnija s 4 aminokiseline i manjim kombinatornim prostorom, pa su kasnije ušle u kombinaciju postepeno i ostale aminokiseline, tada si osnovni prototip mogao dobiti iz daleko manjeg kombinatornog prostora. Samim time imaš početnu točku koja je već funkcionalna, a za koju tvoja matematika ne vrijedi.

Ali kakve veze ti hipotetički scenariji imaju sa biologijom? U biologiji svi organizmi poznati znanosti, od bakterije do čovjeka koriste 20 aminokiselina za izgradnju proteina. Na osnovi tih spoznaja ja napravim matematički proračun, a ti repliciraš - tvoja matematika ne vrijedi zato jer su nekad u prošlosti proteini mogli imati 4 aminokiseline. Da, ako su nekad u prošlosti postojali proteini sa 4 aminokiseline tada moja matematika ne vrijedi za te proteine. Kad bi postojali onda bih morao analizirati funkcionalni i adaptibilni aspekt tih proteina te prilagoditi matematiku u skladu s tim. Nakon takve analize mogli bi govoriti o strukturi kombinatornog prostora i omjeru adaptibilnih i neadaptibilnih mutacija. No ti bez ikakvog znanja o tome kako bi takvi proteini mogli zadovoljiti zahtjeve okoline sugeriraš da 4 aminokiseline automatski znače reduciranje broja potebnih mutacija. To je potpuno neutemeljeno. Ne svejedno, pošto se moja matematika ne bavi hipotetičkim proteinima nego realnim onda ona itekako vrijedi.

Jesi li uopće čitao link koji si dao? Tamo su jasno navedene reference na eksperimente i opservacije na kojima se temelji ta pretpostavka. Čak i ako to nije točno, navedene reference sugeriraju da nije realno očekivati da su sve kombinacije jednako vjerojatne.

Rad sam koristio isključivo kao izvor informaciju o broju mutacija, a ti ako si ga koristio kao izvor za hipotezu o 4 aminokiseline onda moraš obrazložiti nekoliko stvari: kakvi su to eksperimenti i reference, kako brane tezu o postojanju 4 aminokiseline u prošlosti, kako se objašnjava tranzicija sa 4 na 20 aminokiselina uz zadržavanje funkcije proteina, te kakve to veze ima sa matematikom koja se bavi postojećim proteinima od 20 aminokiselina. Teret dokaza je dakle na tebi za tvrdnje koje iznosiš. Moja tvrdnja o broju mutacija je dokazana navođenjem izvora.

Unatoč navedenom članak i dalje računa s najboljim i najgorim slučajem, dok si ti uredno to sve ignorirao, uzeo najgori slučaj kao jedini moguć i koristiš ga kao dokaz. Prilagođavaš dokaze svojoj tvrdnji i onda još imaš obraza nekoga prozivati.

Nije točno. Članak je zbog činjenice nemogućnosti objašnjenja kombinatornog prostora postojećih proteina, postavio hipotezu o proteinima sa 4 aminokiseline. To nije nekakvo računanje sa najboljim i najgorim slučajem nego ad hoc potez koji briše opažanje(20 AA) i na to mjesto stavlja hipotezu(4 AA), a sve kako objasnio problem za teoriju evolucije. Dakle, oni su ti koji prilagođavaju dokaze "svojoj tvrdnji", a ne ja. Ja se rukovodim onim što opažamo u biologiji - svi organizmi, od bakterije do čovjeka koriste 20 aminokiselina za izgradnju proteina.

Ako neki segment vodi u smrt, onda je pojava takvog segment eliminirala sve kombinacije koje sadrže taj segment jer se pojavom tog segmenta prekida daljnje kombiniranje. Ako takvi segmenti nisu rijetkost, to značajno smanjuje kombinatorni prostor.

Gle to je nebitno, jer je procjena broja mutacija(10^43) rađena na pretpostavci da je u vremenskom periodu od 4 milijarde godina 10^30 bakterija opetovanio tražilo nove kombinacije, a tu su ti onda uključene i sve potencijalne izgubljene grane. Za informaciju, u istom radu donja granica raspoloživih mutacijskih resursa koja je rađena sa "reasonable" parametrima je 10^21.