Quote:
Cattleya kaže:
Imaš sreće. Kod nas je sa starijom obično tek doma uslijedio crescendo u urlanju i gubljenju kontrole. Ponekad još uvijek zna pobjesniti uz vrištanje pa i uz griženje ruku. Kad ju zaboli, onda se kao malo 'resetira'.
|
Ma vraga imam srece.
Smiri se on putem do kuce jer tocno kuzi zasto smo naprasno otisli iz parka.
Ali za sat vremena poludi doma oko neke druge gluposti, npr. kad mu ja vjestica ne dam da se igra kuhinjskim nozem.
Ili sljedeci dan opet u parku izazove raspad sistema. Ja mirno ponavljam scenarij od kojeg sam vec luda: objasnjavanje, skretanje paznje na nesto drugo, ignoriranje, i ako nista ne upali - odlazak kuci.
Quote:
La_LuNa kaže:
moja nikad nije bila dobro, mirno dijete koje spava, cucla dudu i suti.
od prvog dana je zahtjevala ful angazman.
bilo bi nebulozno ocekivati da ce s odrastanjem postati mirna mazica.
ja sam se s time davno pomirila.
|
Zapravo, kad sad razmisljam - najteze mi se bilo pomiriti s tim ful angazmanom i vatrenim temperamentom
Kad se s tim pomiris, nema vise srama u parku.
I slazem se sa svime sto si napisala.
Mantrajmo svi zajedno: PROCI CE! ommmmm
