Quote:
Meadow kaže:
"Zašto pate gladna djeca u Africi, zašto Bog to ne spriječi?",
"Da je On svemoguć, On bi stao tome na kraj",
"Čemu prirodne katastrofe u kojima stradaju nevine žrtve?",
"Zašto djeca umiru od teških bolesti?",
|
Paradoks može postojati samo onda ako ne shvatamo/ne prihvatamo bit našeg postojanja na ovom svijetu, ako ne shvatamo odnos Bog-čovjek, čovjek-Bog. E onda se javlja ovaj paradoks.
Bog je Stvoritelj, Vlasnik, Vladar, Gospodar i Onaj koji aktivno održava svijetove i stvorenja koja je stvorio. Prema tome On nad nama polaže svako pravo, i to Mu niko ne može uskratiti niti prigovoriti. On s onim što stvara čini što hoće. U protivnom ne bi Mu se mogle pripisati gore spomenute osobine. Ako želi, može nas sviju uništiti i drugim narodom ili bićima zamijeniti. Prema tome, nekakvo proizvanje Boga i Njegove odgovornosti nema smisla. Mislim, možete ali, ima li smisla?
Neki se pozivaju na Boga i smatraju da pošto Bog "ne poduzima ništa" da spriječi zlo na ovom svijetu, onda i sa ljudi spada ta odgovornost. Zapitajmo se, da li je to tako?
Da li mi možemo nadoknaditi život? Život za koji smo lično odgovorni? Da li možemo žrtvi nadomjestiti gubitak, ne osobama koje su ovisile o njoj, kojima je ona bila blisko, nego lično žrtvi? A može li Bog?
Pošto čovjek nema mogućnosti da mrtve oživi... niti da osobu nakon što se od svog fizičkog/pojavnog oblika odvoji, na bilo koji način nagradi ili kazni... ostaje da se taj čovjek, odnosno mi ljudi ponašamo u okvirima i po zakonima ovog pojavnog, materijalno svijeta sačinjenog za naš privremen boravak. Da se trudimo da s onim što posjedujemo (znanje, imovinu, djeca...) sebi gradimo kuću na onom svijetu! A putokaz i pomoć u tome treba da nam bude Njegova Objava. Drugog načina nema.
Priroda ovog svijeta ne smije da nas zavara. Nikakva blagodat, ljepota, nezgoda ovog svijeta ne treba da nas zavara da pomislimo da je ovaj svijet sam po sebi cilj. Da su uživanje na njemu cilj! Ovaj svijet je "varka" jer onaj ko trči za njegovim užicima je poput žedna u pustinji koji do smrti juri za fatamorganom, nikad ne dostignuvši je...
Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju. Zar oni ne znaju da Allah u obilju daje hranu onome kome On hoće, i da uskraćuje? To su, uistinu, dokazi za ljude koji vjeruju. Zato podaj bližnjemu pravo njegovo, i siromahu i putniku! To je bolje za one koji nastoje da se Allahu umile; ti će postići šta žele. A novac koji dajete da se uveća (kamata) novcem drugih ljudi neće se kod Allaha uvećati, a za milostinju koju udijelite da biste se Allahu umilili – takvi će dobra djela svoja umnogostručiti. Allah vas stvara, i opskrbljuje; On će vam život oduzeti i na kraju vas oživiti. Postoji li ijedno božanstvo vaše koje bilo šta od toga čini? Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. Reci: "Putujte po svijetu pa pogledajte kako su onī prije završili; većinom su oni mnogobošci bili." Kur'an, Bizantijci 30:36-42
Quote:
Meadow kaže:
Ako je Bog voljan spriječiti zlo, ali nije sposoban, onda On nije svemoguć.
Ako je sposoban, ali nije voljan, onda je zlonamjeran.
Je li On isposoban i voljan? Odakle onda dolazi zlo?
Nije ni sposban ni voljan? Zašto ga onda zvati Bog?
|
Nema sumnje da je On sposoban i voljan... samo šta bi onda bila naša zadaća? Bog se brine o stoci, o živoj i neživoj prirodi, o stvarima za koje znamo i za koje ne znamo... zar smo mi spali na taj nivo da On Svevišnji treba i naše stvari da uređuje? Tj. da umjesto nas hrani siromašne, da izmiruje zavađene, da njeguje bolesne, utješuje ojađene... šta ćemo onda mi raditi? Čime ćemo Njegovu Milost, Naklonost, Ljubav zavrijediti?
Bože, pamet i snagu koju si nam podario mi krostimo da tlačimo i ucvilimo druge. Da mešetarenjem, lukavštinom pljačkamo i osirumašujemo slabije od sebe. Naš intelekt koristimo da ratove podpaljujemo, i da se na njima bogatimo.
Bože, dođi i sredi nered koji smo napravili, mi nemamo vremena smišljajući nove spletke, intrige, smicalice, prevare, oružja... mi smo prezauzeti zgrčući na račun siromašnih... ne znam zašto se, Bože, ne pobrineš već jednom za njih, ta njihov bjedan izgled, izgladnjela i okoštala lica, njihova zatucanost, zaostalost i nepismenost, strašno iritira... zbog njih ne možemo osjetiti puninu slasti uživanja i života u izobilju i bogatsvu, u našim savršenim sistemima... eto ne tražimo mnogo... a za ostalo ćemo se mi "pobrinuti".
Quote:
Emericzy kaže:
Ja tu ne vidim paradoks.
(...)
|
Potpisujem. Dobar upis.