Quote:
north wind kaže:
Želja za moći je ljudima imanentna, što bi rekao M. Foucault, i to nije nešto negativno nego je naprosto ljudska karakteristika. Ne vidim po čemu bi vjernici bili lišeni želje za moći, za mijenjanjem drugih ljudi i svijeta, a pogotovo religijske institucije. Upravo su vjernici ti koji svoj svjetonazor naveliko pokušavaju svima nametati, naravno, uz pomoć svoje crkvene institucije. Za to u nekim zemljama imaju i državnu potporu, kao npr. u Hrvatskoj.
|
Dobrim si dijelom u pravu. Ono gdje se moja mladenačka anarhistička perspektiva upetljala u uvodni tekst jest upravo kod tvrdnje da je riječ o želji za moći. To dolazi do izražaja kod promjene perspektive između onih koji priznaju institucije i onih koji ne. Prvi neće reći da te institucije žele moć, nego da su nekom smislu racionalne (ne nužno racionalne u instrumentalnom smislu) dok će oni koji ne vide racionalnost u instituciji vidjeti iracionalnu želju za moći. Mislim da zato nije potreban posljednji dio uvodnog posta: upravo zato što pretpostavlja ono što trebam dokazati. No možda se može gledati na njega kao konkluziju argumenta kroz cijeli post.
Ono što smatram problematičnim kod ovoga što kažeš jest to da ako prihvatimo da je sve to igra moći, nedostaje bilo kakav racionalan razlog za opredjeliti se za KC ili za liberalni progresivizam. Oba izbora su jednako dobra (ili loša, ovisno o perspektivi) polazišta.