|
S tim počinje raspad avarsko-slavenskog plemenskog saveza. Slaveni, koji su dobrim dijelom sami osvajali nove krajeve, počinju se samostalnije razvijati, a Avari su ih — u nedostatku drugog plijena — napadali. God. 623 osamostaljuju se moravski i češki Slaveni pod vlašću Sama, a njima se pridružuju i karantanski Slovenci. Poslije bezuspješnih avarskih pokušaja 617 (napad na Carigrad i Solun), a osobito 626 (bezuspješno opsjedanje Carigrada, pri kojemu su Avari posljednji put udružili veći dio balkanskih Slavena), oduprli su se Avarima najprije Bugari nad Crnim morem, zatim Slaveni na Balkanskom poluotoku i konačno (oko 630) još i Bugari u Panoniji, koji su zbog spora s novim kaganom prebjegli Bavarcima, gdje su gotovo svi izginuli.
Tek oko 660 obnavlja se avarska država, koja poslije dopire od svoga središta u Panoniji samo još u gornje Posavlje do Fur-lan;je, uz Dunav do bavarske međe na Aniži i u srpsko Pomo-ravlje. Nakon bijega bugarsko-romansko-slavenskog plemena pod Kuverom iz Srijema u Makedoniju (oko 670) i zaključenja mira s Bizantom 679 Avari žive na jugoistoku uglavnom u miru, ali se ponavljaju avarsko-slavenski napadi na Italiju (oko 663,705—720) i prema zapadu. Avarski pritisak nagnao je Karantance prije 743 da sklope savez s Bavarcima i da oko 745 zamole pomoć protiv Avara. Bavarci su Karantancima pomogli, ali su ih podvrgli pod franačku vlast. U vrijeme pobune bavarskog vojvode Tasila protiv Franaka (763—787) Bavarci su se povezali s Avarima i poslije konačnog pada Tasila (788) Avari su prodrli u Italiju i u Bavarsku (788). Tim bezuspješnim napadom započeo je dugotrajan rat između Franaka i Avara (791—803), koji je završio uništenjem avarske države.
God. 791 Franci' su u dva pohoda (iz Italije i Bavarske) osvojili granično područje Avara s tamošnjim utvrdama (gornje Po-savlje i prolaz uz Dunav do Rabe), a 795—96 furlanski krajišnik Erik i sin Karla Velikoga Pipin u dva uzastopna pohoda osvajaju i plijene »ring avarskog plemena« te zadaju Avarima odlučan udarac. Manje bune i borbe izbijale su još do 803, ali avarskoj je državi došao kraj. Franačke su se granice protegle do ušća Rabe u Dunav, do istočne obale Blatnog jezera, do Mohača i Fruške gore, dok su istočni dio avarskog područja do Tise osvojili Bugari. Franci su Avarima, koji su živjeli pod pokrštenim kaganom u plemenskoj samoupravi, prepustili, u okviru Istočne marke, kao poluvazalnu kneževinu dio Panonije sa središtem oko Savarije. Ali Karantanci, koji su se počeli sve brojnije naseljavati u Panoniju, gonili su ih naprijed, tako da ih je 811 morala zaštititi franačka vojska. Prilike su se zatim za neko vrijeme ustalile, ali u to doba, kad se Obri 822 (poslije završetka bune Ljudevita Posavskog) posljednji put spominju kao pleme (medu plemenima vjernim Francima), oni u vezi s upravnom reformom 828 postaju kraljevi podložnici te u IX. st. uglavnom nestaju medu njemačkim i slavenskim kolonistima.
|