Quote:
PowerLock kaže:
Flumen sve je OKEJ, ali čini mi se da je upravo Izrael taj koji je dobrim dijelom zaslužan da je al Assad još u Damasku i da pobjeđuje. NIje Izrael ni u jednom trenutku bio sretan buđenjem Arapskog proljeća uopće, a pogotovo u Siriji. I u tom dijelu mi tvoja teorija ne drži vodu. Dobar dio ovog ostalog mogu prihvatiti - ali mislim da je odnos Izrael vs Sirija/Hezbollah malo kompliciraniji nego što bi se to dalo zaključiti iz tvoje analize.
|
Pogledaj na koga to Tel Aviv permanentno upire prstom. Hajde prebroji izjave njihovih vlastodržaca u zadnjih, hajdemo reći deset godina, a ja ti sada tvrdim kako je omjer Iran (+ Sirija + Hezbolah) u odnosu na sve ostale, pa cca 50:1! Još sam i nisko taj omjer postavio.
Znaju oni tko je ta sila, tko su ti ljudi i gdje je ta infrastruktura koja ih može slomiti. Nije to Saudijska Arabija gdje u vojsci Sudanci čine 60% sveukupnog vojnog kadra... Neeee... Njima Saudijska Arabija nije fizička prijatnja, no Iran sa Sirijom i Hezbolahom - jest.
Dosadašnje je vrijeme pokazalo i dokazalo kako se sa sunitskim pobunjenim ekipama može... Pogledaj Palestinu, pogledaj kako se ponašaju Saudi (gledaju svoja posla u smislu zadržavanja pozicija u odnosu na Iran, a za Tel Aviv i Palestince skoro i da ne mare).
Hajdemo mi na pravu robu. Da, uplašili su se arapskog proljeća i SAD su uz pomoć egipatske vojske izveli puč i slomili demokratsku volju Egipćana. Vrlo brzo. Ipak, kada vidiš da se nešto događa, kada uvidiš da protiv toga ne možeš ili možeš vrlo teško, tada ideš zajahati te trendove... Sjećam se kako je jedan novinar napisao za Perkovića, zakletoh antihrvata, kako je zajahao hrvatski pokret za slobodu i nezavisnost 1990-ih... Pridružio se...
Eto, videći to, Zapad je npr. zajahao libijsku verziju arapskog proljeća i svi znamo što im je bio cilj, a Tel Aviv je zajahao na sirijsko proljeće. Osobno, to sam uvijek priznavao, ispočetka sam vjerovao tim proljećima i da je stvarno išlo kako treba, pa ja bi bio prvi za rušenje Asada i uspostavu Države Arabije. No, u Tel Avivu su znali da im je dugoročno vrijednije zajahati i podržati proljeće jer su znali da će se izradikalizirati, a i zašto mistificirati kada su i sami u više navrata zrakoplovstvom i raketama napadali sirijski suvereni teritorij i to uvijek protiv Asadovih lojalističkih postrojbi. Nije njima problem ovih par tisuća ili par desetaka tisuća ekstremista jer će njih na mig pola oka primiriti Rijad i čuvar dvije svete džamije, dok ako Asad ostane, tada je sav trud i jahanje tog trenda uzaludan.
Gubljenjem daha u Siriji i doslovnim zadobivanjem legaliteta i demokratskog legitimiteta od strane Asada, krenulo se šire i sada se radi na definitivnom fizičkom razdvajanju Iraka odnosno njegovog šijitskog dijela od Sirije... Kako vidimo, to im, za sada, ide jako dobro, a što im je najvažnije, zna se da šijiti neće ići tako daleko kako bi vraćali teritorije koje nisu nikada napučivali i za koje ih ništa ne veže.
Nego, vidim da se mnogi naši formuaši začuđuju, a kako je toliki grad poput Mosula mogao pasti samo tako, a posebno ako se zna da tamo nekih terorističkih/gerilskih djelovanja i nije bilo. Opet kažem, netko je dobro zajašio trend i samo im je utabao put za napredovanje... Sve je to, ljudi moji kontrolirano. Do zadnjeg čavla!